Tiho, nepozvana,
glupost se uvuce u misao.
Raste, sliva se niz telo,
kao sto gutljaj alkohola,
para grlo, potom silazi niz stomak,
opusta noge,
sa svakim sledecim gutljajem,
gubi se kontrola.
Crv gluposti se siri,
cini nemirnim misli,
osecanja…reci bivaju
obojene gluposcu.
Svesni da treba stati,
pustamo je da se sliva
niz telo,
da se pretvara u leptira
sumnje…

Ivana рече,
мај 5, 2009 у 07:57
Hmmmm….
prvo se sećaš, posle pišeš o ljubavnicama, a sada o glupostima…
Da brinem?
drnch рече,
мај 5, 2009 у 09:50
Iz tebe govori iskustvo u dozivljavanju alkohola!
Ovo za crve ne znam.. ja malo sporije shvatam al’ se nadam da cu na kraju bar da budem leptir!
Suzana J. рече,
мај 5, 2009 у 20:28
leptiricu, sarenicu, dodji meni ‘aaaamo!
sarah рече,
мај 5, 2009 у 22:16
kakakv bi nam zivot bio bez gluposti i po kojeg leptirica?
dudaelixir рече,
мај 5, 2009 у 23:02
E, kad bismo znali sta ce nas snaci u pojedinim situacijama, sigurno bismo bili „pametniji“!
mahlat рече,
мај 6, 2009 у 00:14
Nije glupost usetala u misao nego misao u glupost. Samo da znas. Glupost obično sedi i čeka da neko naleti. Da ima s akim da se igra.
dollybel рече,
мај 6, 2009 у 02:57
Ko ne razmišlja neće nikada ni skontati da je nešto glupost, tako da je zbilja samo misao ušetala u glupost.
A što se više razmišlja, sve više se i pitanja postavlja i tako u nedogled…
Razmišljati, ali i vjerovati osjećaju, ipak.
zelenavrata рече,
мај 6, 2009 у 12:31
#Ivana, nema da brigas, to samo tako naidje, pa ode, pa tako…
#Drnchu, ispadoh alkos
Buduces leptir kad ti kazem
#Suzi, daaaaaa se maloooo poigramoooooo
#Sarah, vala bas
#Dudo, meni ta pamet redovno izmice, pa je jurim, jednom cu je valjda uhvatiti
#Mahlat, ko je usao u koga, nije vazno, tu je i igraju se ponekada
#Dolly, setkaju se, igraju se povremeno i misao i glupost i osecaji, to je ziv covek, i sve mu se desava.
drnch рече,
мај 6, 2009 у 13:19
Ma niiisiii.. samo verno opisujes!!! Aj’ ziveli!
zelenavrata рече,
мај 6, 2009 у 14:16
Drnchu, meni to pricali pa znam
Ziveli
Deda рече,
мај 7, 2009 у 17:14
Leptir je…….
Iznad moje glave !!!
Bez sumnje…
zelenavrata рече,
мај 7, 2009 у 18:28
Deda mislis na Drncha ili……?
vrabac рече,
мај 7, 2009 у 23:50
Cudno je to da u svakom od nas postoji nesto sto nas tera da pravimo gluposti pa cak i kada smo je svesni ili pak znamo da nas moze unistiti.
Bas ovih dana imamo klasican primer masovne ljudske gluposti. Zbog „praseceg gripa“ histericno se u celom svetu kupuju maske,lekovi… i kada se te zalihe potrose „praseci grip“ ce nestati.
Neko rece kako iz tebe govori iskustvo u dozivljavanju alkohola. Ja u to ne verujem. Evo ja popijem litar vina u dobrom drustvu a da iza nas ne ostane nista sto se moze nazvati gluposcu.
Ako su ovi tvoji leptirici izazvani sumnjom u nesto dragoceno sto moze biti jako bolno a tice se srca.onda sam zato da se upotebi jedini lek za to a zove se razum
Gil-galad рече,
мај 8, 2009 у 02:51
Je l’ u stomaku? Taj leptir, mislim.
drnch рече,
мај 8, 2009 у 10:30
… dodji meni amo… ovo-ono..
da prebrojim kol’ko imas nogA
stisnuces me, probosces me
onda… ode sve u…!
vrabac рече,
мај 8, 2009 у 10:40
Da li glupost ima boju?
Da li glupost ima veru?
Kog je roda glupost?
U kakvom su odnosu glupost i osecanja?
???
zelenavrata рече,
мај 8, 2009 у 16:52
#Gilu, u glavi je.
#Drnchu, ode sve u rodni kraj
#Vrabac, osetio si srz pesme. Da, tu je kraj srca, koje malo kad uspe da se sretne sa razumom. A, kada se sretnu, to je rat.
A, na sva ova druga pitanja, postavljena meni ili si ih postavio sebi, treba razmisliti i mislim da od onoga ko zna odgovore, moze da ispadne smislen post, ako nista drugo…
Gil-galad рече,
мај 9, 2009 у 00:32
Zelena planeto…
zelenavrata рече,
мај 9, 2009 у 12:56
Zelena planeta se javlja Gilu, alo prijem..
Gil-galad рече,
мај 9, 2009 у 13:06
„Houston, we have a problem!“
Deda рече,
мај 10, 2009 у 19:29
Ne mislim na njega nego na sliku koja mi stoji iznad glave.. Predivan leptir u duginim bojama
Luna Morena рече,
мај 22, 2009 у 23:03
Dok sve „leptiri“ asociraju na zaljubljenost, ja priznajem da me asociraju na nesto tesko..
Nisu mi ni laki ni leprsavi ni sareni ni lepi.. Jednostavno su jako zlokobni
Cak i onaj „leptiric sarenic“ je bio jako zloban.. a zasto pojma nemam…
Sreco pa su mali pa ih mozes „pojesti u mraku“
(mislim na misli koje lete po glavi) sta bi bilo da ti osim glave obuzmu i telo
onda ne bi valjalo