Da se malo sklonim sa ove promaje, koju sam sama napravila, da i vama ne duva, neka ih zatvorena ta vrata.
Malo sam krecila, mozda cu opet, nikako da ubodem boju koja je lepa a da se vide slova.
Igram se, igrala se i napabircila dvesta postova, mislim ovaj je taj jubilarac. I nista.
Tandrkacu ja i dalje, mozda nekad i napisem neki sexi post, ako me nesto mune u glavu i nadjem onu izgubljenu pamet na promaji. Ako ne, pisacu i dalje o necemu, nicemu, svacemu, bezeci od politike i politicara, koji ce mi na blogu kad mi izlaze iz frizidera, dosta je, odavno mi je svega toga dosta. Zivim i prezivljavam, ne diram, ne dirajte me i to je to.
Ovo sam htela odavno da postavim, ali cu sada, jer sam toliko puna svega, da kada bih pocela da pisem, sigurna sam da se veca konfuzija misli i emocija ne bi mogla razumeti, procitati a vala ni svariti. Prvenstveno od mene, a mislim i na tudje zeluce.
Postoji jedno dete, kojem ne mogu da kazem ne, mislim ima takvih vise, ali ovo mi je posebno. I pisem joj pismene zadatke iz srpskog redovno i dobijam razlicite ocene. Tako i ovaj pismeni, meni se dopao, njenoj majci, nekim mojim drugaricama…procitajte, rec je o trecoj godini srednje skole, shodno tome malo sam se korigovala da se ne vidi da pise starija osoba. Ima jedan njanjavi deo, koji sam izmundjala da ni ja ne znam sta sam htela da kazem, jer njena profanka voli patetiku a ja sam sa njom u svadji. Ne umem sa tom patetitom da pisem kao i sa sexom nikako.
Elem, volela bih da cujem vase misljenje o ovom pismenom zadatku, kao i da me ocenite.
Citamo se jos, pisemo….
Kako sam upala u ovaj zivot
Koliko se ja secam, u zivot sam upala na rolerima.
Bio je to neki letnji dan, zavrsila sam cetvrti razred osnovne skole i dobila od roditelja rolere na poklon. Bila sam presrecna, nisam se bojala padova ili toga da necu umeti da ih vozim. Bili su moja ispunjena zelja i to mi je bilo dovoljno. Vozila sam ih svakoga dana, od jutra do mraka. Nisam umela da se zaustavim, a nisam ni zelela , roleri su me vozili nasmejanu. Naravno, jednoga dana sam pala, i to na ruku, jako je bolelo. Kolena su mi bila krvava, ruka je sevala od bola, zaplakala sam i upala u zivot. Strah i bol su me probudili iz sigurnosti mojih decijih misli i bezbriznosti. Znala sam da moram kod lekara, da ce me i tamo boleti, da cu mozda dobiti inekciju…Te tadasnje suze i bol, budjenje i upadanjeu zivot su donele oprez za ubuduce. Jednim padom je nestala uspavana sigurnost majcine utrobe zvane detinjstvo. Dok me je gips stezao i sve me svrbelo, kraste na kolenu odpadale, znala sam da cu morati opreznije da vozim, pazljivije, da cu morati da gledam na svaki kamicak pred sobom da ne bih opet pala, da ne bi opet bolelo…
Naravno, da sam mnogo puta zaboravljala i da cu zaboravljati opreznu voznju, da sam jurisala nizbrdicama, brdima, padala, lomila ruke, kocila, stajala u mestu, vozila u paru, sama, po kisi, suncu, klizavom ledu…svesno zaboravljajuci da mogu pasti.
Led obasjan suncem njegovog osmeha, mamio je onaj moj nevini osmeh iz detinjstva,. Nisam zelela da budem oprezna. Zelela sam da volim. Padnem opet ako treba, podignem, osmehnem i nastavim…to ljubav dopusta.Upala sam u kolo zivota i vozim, uporno, iskreno i nasmejano.
Na mojim nogama, nekada sigurni, nekada nesigurni, roleri mog zivota voze me ka odlukama. Ispravnim ili neispravnim, kao i koraci u zivotu.
Zelena, pazi na te rolere 🙂 i čestitke za dvesta (na sat :D) iliti za dva stojka 😉 Lepi pozdravi iz Subotice gde nam teče prijatno popodne. I piši bre o svemu što ti pada na pamet 🙂
Stevo, ja na rolere nikad ne stadoh, ne znam ni da li bih umela 🙂 Pisacu, kao i do sada, sta mi naidje, hvala tebi i pozdrav iz zivog, nikad grada koji spava!
Vozi Miško 😉
Exxx, vozim tata 😀
definitivno tvoj stil pisanja, ali da li prolazi na trecoj godini srednje…? zavisi od promucurnosti profesorke…
cestitam jubilej 🙂
Nedodjijo, hvala. Za ovaj pismeni sam dobila trojku a za neki sacuvajmeboze sam dobila pet, tu zenu ne umem da provalim…
rolere ili rosule!!!
za prvi avgust dva stojka mis’im mnogo ti je 😀
Ib, rolere, sve sto sam napisala u pismenom je istina, sem onog njanjavog dela..
Sto mnogo, nije bre 😛
da sam ja profesor bilo bi otprilike 4-
opet bilo presvlačenje bez mene 😆 al ajd zbog jubilarnog 200-tog oprošteno ti je i čestitke 🙂
Sanjaru, a sto 4-? Ova mi dala trojcicu ba 🙄
Hvala za cestitke i oprost 😀
ja se mislio 3+ ili 4- al meka sam srca jbg
pokušaću da objasnim, mada mi je lakše oceniti nego objasniti.
elem, tema pogodjena, sastav ima sve što treba da ima i ništa više od toga, zato je trojka. ako pada na patetiku, ma tu treba ubaciti patetiku da joj suze na oči krenu, a ovo tvoje je prilično realno i svakodnevno
eto toliko od mene a nisam prof. srpskog
Sanjaru, hvala na objsanjenju, iako nisi profesor, ima smisla to sto si rekao, ali nije za trojku mamu joj 😀
meni se pismeni zadatak sviđa 🙂
ah, da, ocena… pa, i ja bih dala 4-. nekako mi je to najrealnija ocena, jer ne znam da ocenjujem tuđ’ rad, a i nije mi baš za 3.
Hvala, Monte, slazem se sa tobom, jebala je trojcica bas
Od ocena znam samo za onih eurovizijskih dvanaest. Eto!! Tol’ko ti dadnem i za pismeni i za duple Stojane! 😀
Au Shunj, vidi se da ti je mozak ostao na moretu, preceni me ti 😀
Najpre, BRAVO za 200 postova!!!!!!!!!
“ Tandrkacu ja i dalje, mozda nekad i napisem neki sexi post“ …. cik :-p
“ Ovo sam htela odavno da postavim, ali cu sada, jer sam toliko puna svega „… Pesimizam?
“ Zivim i prezivljavam, ne diram, ne dirajte me i to je to.“….Iskustvo ( lose ili dobro?) !
Ocena 4+…zbog par gramatickih gresaka i osecaja da je tekst napisala iskusna osoba ( Zelela sam da volim. Padnem opet ako treba, podignem, osmehnem i nastavim…to ljubav dopusta.) !
Ljubav popusta a ne dopusta…
Hvala na iscprnom komentaru, ili je ovo vise kritika, maloti_maloja, u svakom slucaju vidi se da si pratio na casu 😀
Na pitanje o pesimizmu odgovor je ne, svega u svakom smislu, pa i njega, dizvines 🙂
Kako ljubav popusta? Objasni mi s tvoje tacke gledista, a znam da imas iskustva.
E nek ti je sa srecom dupli, neka si ti nama zdrava, vesela i zelena jos dugo,dugo.!! A, ovo sa pismenim zadatkom, nije lako izmestiti se i pisati, tj pokusati da razmisljas i vidis stvari kao dete u srednjoj skoli. Eh, da si ti mogla biti ti, bojili bi odma ucionicu u zeleno ( ne mogu da prebacim tast na srpski jbga) >/( ovo je trebalo da bude smajli
O, hvala Perlo, shvatila sam osmeh 😀
Čestitam ti dvastojka i da dalje šljakaš po toj tastaturi žeMska!
Za ovaj pismeni, kao srednjoškolki, ja bih ti dala čistu peticu i još bih te izvela ispred table da čitaš naglas svoj rad! To su nama radili u gimnaziji. Desilo mi se to par puta, i svaki put sam pomislila „bože, molim te, otvori ovaj pod da propadnem kroz njega od muke!! 🙂 🙂 🙂
Ih, Dudo, hvala, ako i nije za peticu, za trojcicu nije sigurno, ali ona je zalepi.
Cestitam ti dva stojka 🙂 furaj dalje do kako se kaze dve tisucarke B-) mene su ucili ko nema od svake ocene po jednu nije djak 😉
Probudjena, hvala, pametno su te/nas ucili 😉
Ova zelena ti je super, od one prethodne umal’ ne doziveh nervni slom.
O pismenom ne mog nista.
Sto rece da si ti pisala?
Jesi ti ovako neodlucna i oko drugih stvari?
Mahlaticka, ne znas pojma sto volEm kad pogresis, hihihihi, sva sam srecna, urokljiva 😛
Pisala, jer ne mogu da je odbijem kada me zamoli, volim je suntavicu jednu, iako je odlican djak i lepo pise, mrzi je i ja sam joj laksa varijanta, a meni nije tesko, e sad, sto je popila trojku a da je sama pisala mozda bi dobila pet, to je vec njen problem.
Da, jako sam neodlucna, da se useres od muke dok se odlucim, a kad odlucim nema pomeranja, ako do tada ostane zivih
I mozda mi opet dune da menjam boju, sto da ne, da ne bude dosadno, nikad ne znam/sh na sta ces da naletis 😀
Fali mi gore jedno ‘u’
gde kod tebe
Zelena, baš sam mislio da ti kažem da me podsjećaš na srednjoškolsku koku, al` ti me preduhitri
Čestitke za jubilej, ali ono što sam zbilja primjetio jeste „Milko Bouvi“ 😀
😉
Ccc, crni Milko iz Bosne, tek sad vide, a ja te o`ma utrurila tako a i ovo drugo iliti prvo kasno palis ba 😉
I naravnp Dzej, hvala 😀
Prijatno ti ovo zelenilo. Baš odmara, da sam skoro udarila glavom o tastaturu, zadremala, dok sam kucala! 😉
Bez zeke, lepo je okrečeno! Ajd, kad već znaš tako lepo za zamutiš farbu, skokni do mene, vreme je za krečenje!
Kuhinju smo jedanput tako okrečili pa sam za malo flipnula. Grozno je bilo, pa smo morali da je ponovo malamo! Nije za kujnu, al za sobu, jeste! 🙂
Dudo, meni se ne svidja boja, lici mi na one okrecene kuce u selu ili njihove kujne, mozda cu menjam, kad mi dune 😀
Aaa za tebe, neeeeee znaam nemam vremena, u guzvi sam 😀
Da li ovo eeee vise razvlace Beogradjani ili Novosadjani, pitanje je sad? 🙄
zakasnih malo, al piši opravdano.
Čestitke za jubilej, a sastav zbilja ne umijem da ocijenim.
Dollika bona, pisem opravdano, sigurno posteda, jasta je a? 😆
Hvala 😉
jest pošteda, zatefteri 😉
Tek sad vidim da nisam cestitala jubilej! Izvini! Zelim ti jos dosta zelenih postova!!!
A sastav je super! Ja nikad nisam znala da vozim rolere, rosule, klizaljke… nista… suvise sam smotana, ubih se ziva ! 🙂
Hvala Breskvice 🙂