Primećujem često, šta ću, kako muškarci sede.
Postoje dve vrste sedenja.
Većina sedi onako raširenih nogu, kao opuštena varijanta. Mada se to često dešava I u televizijskim emisijama koje su opuštene, ali u javnosti su. Tako da sam često uhvatila sebe, božemeoprosti, da od toga kako mu se nešto nabudžilo ne mogu da slušam šta priča. Ima jedan rok pevač koji prednjači u tome. Uske farmerke I kad sedne mošnice me zapiče u oko. I kako da slušam šta priča. Jako nepristojno, čak vulgarno. To mu dođe kao pandan onim sisuljkama što izbace poprsje u prvi plan I sad kao čujem šta priča. Ma nemam pojma, zevam u sise I čekam kada će bradavica da izleti. Ali majke mi!
Druga vrsta sedenja kod muškaraca je sa prekrštenim nogama. Ne ono šmekersko prekrštanje, nego kao strine kad ispijaju kafu I ogovaraju po komšiluku. Života mi imaju I feminizirane pokrete kad tako sede. Posmatrala sam I neke poznanike. Ono seva butkica u farmerkama a on kao priča. K’o žena sedii pije kafu. Za nas je normalno da sedimo prkrštenih nogu, kao dame jelte. A za muške mi ne ide nikako. Ovi sa prekrštenim nogama kao nešto ozbiljno pričaju kad ih vidim na televiziji. Političari najčešće a ima I drugih, a ja ih zamišljam kakvi bi bili sa ‘ladnim trajnama I kućnim haljinama. Ili recimo viklerima. I opet ne slušam šta pričaju.
I sad šta sam ja ‘tela da kažem ne znam. Pitam se šta poručuju kad sednu onako ra’čepljeni a šta kad prekste noge kao strine?

Ili je bolje da ne gledam televiziju?