Kad sam sebe sateras u cosak, pa nemas gde, gledas levo-desno, samo zidovi. Trazis izalaz, trazis izgovore, trazis pomoc u dubini sebe, molis, da se zid srusi i da te cigle, jedna po jedna udare u glavu, ne bi li se opametio. Kazes sebi glupsone, kazes idiote, kazes kako opet ispadoh kreten, gde mi bi pamet?!
A, onda se zapitas, zasto se kaze da se sve desava s razlogom? Koji je razlog vecitog iskusavanja, davanja sebe u trenucima kada nije trebalo, koji izazov to uvek zove, vabi: ‘dodji da te tresnem, ne zatvaraj oci, gledaj i udaraj glavom o zid, nece se srusiti, a ni luda glava polupati.’ Uci se pameti, uci se oprezu, uci se zastajkivanju, uci se strpljenju, ne nasedaj na samoga sebe. Gde je tu onda spontanost? Gde je tu radost? Treba strazariti nad sobom kao vojnik na strazi? Drzati sebe za rukav da se ne okliznes na led,da ne tresnes dupetom o beton i rascopas se? Kako se to oprezno hoda, kako se ne kliza, kako se ne pada? Kako se sa orozom nad sobom zivi?
Da li su ovo izgovori nad sobom, da li je ovo pravdanje, da li je ovo istina? Postoje li istreninarni zivoti? Ko su ti mudri, pametni, oprezni ljudi? Ljudi bez duse, samo sa mozgom ili?
Znam da ne postoje bezgresni, svi nekada pogrese, moraju! Samo sto, izgleda, postoje dobri i losi ucenici. Zove li se to iskustvo? Cemu ono uci, da li uci, ili je svako za prica za sebe?
Da li je bolje biti svestan svoje nesvesti ili ziveti sirom zatvorenih ociju?
Kjubrik! I samo opushteno.
I ja tebi:P
al ti filozofiraš mnogo bre.
„ziveti sirom zatvorenih ociju“ , e sto mi se to svidja! 😛
Bas recenica za mene!
Sve je dobro u zivotu, sto mozemo oprostiti sebi, one greske koje ne mozemo te su najteze…
Naivna, sve vremenom izbledi, „samo“ treba nauciti preskociti trenutak.
Miloe, niko nije savrsen, `eb ga.
ajzajebi patetiku. utiče na mlados i pravi bore, celulit, rupe u glavi, i tako još po svašta. aj našaraj neku glupos il nešto nako bzvz, a?
inače, patetičari su savršeno savršeni. al naopako. dave se u raznim životnim bolovima do granice samoga savršenstva. dac bed, ja kati kažem.
sad ja seremelda? pašta!
😯
Ja pisala o besu, kad napravis sranje i popizdis sto nisi cutao.
Mislim da to nikog nije zaobislo, ali ja ga napisah kako umem, kako me ne shvati jbt?
što praviš sranja?
Ti ga nikad ne napravi, a miloe?
jok bre. aj palim ja ćao
Caooo miloe.
Lepo zbori ovi miloe, mada ne znam čoeka. Pusti kraju i smej se, jer će sutra biti…. 🙄 zaboravila sam kraj. 😛
Cek da se izduvam malo, atajlo, pa cu se sigurno smejati.
A, ni je se nesto ne secam kraja te poslovice:)
sranje je cool 🙂
… još toplije. Kažu na FOX televizoru. 🙂
Loco, cool je bre, pa sve ladi po usima.
Atajlo, cuh da od tumorov 38 stepeni, mozda me ovaj cool od sranjeta razladi.
🙄
mejbi.
Sve je mejbi, atajlo, videcemo…..ne znam smajliceeee, buu.Turila bi neki, al prc.
ja se upravo tako osećam 😦
namiguje ti dvotacka sa zarezom i zatvorena zagrada npr ; )
samo ti kada pises to nemoj odvojiti kao ja nego zajedno, jedno pored drugog…ima da se pretvori u ovog sto namiguje!
ajd’ pa cemo uciti dalje!!!!
😉
Drveni_advokatu, proci ce. Cek sad ucim da namigujem.
😉 Jel ovako, Naivna?;)
Ubolaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa sam, yessssssss!;)
Bravo za jaaaaaa;)
Ma ti si to znala??/E.ludice ala si me nasankala…
ali ne smeta, Naivna je naivna 😛
Nisam znala majke mi, sad sa probala ovako kako si mi napisala i eto migija;)
Falaaaa, ajd dalje da me ucis.
Znam da se plezim i obican smajli i to je sve i sad da migim;)
Jos naucis onaj tuzni : (
i sta ces vise? Mozda onaj jako veseli : lol :
probaj….
mene je ovo ucio Orpheus, bas je bilo zabavno, 🙄
😦 😆 🙄
ovaj zadnji : roll :
Ovaj zadnji mi se svidja bas, cek da probam……:roll:
Tuzni znam i necu da ga pisem, dosta tuge:P
Da vidim ovog veseljka..:lol:
aj sad enter i?
yesssssssssssssssssssssssssssssss:roll:
Valjda cu da upamtim.
Hvalaaaaaa naivooooooo:lol:
😉
Eto.
😉
kraljice 😆
Cek, ovaj mi se svidja najvise advokatu 🙄
„ne znam smajliceeee, buu.Turila bi neki, al prc.“
😉 😉 😉 😉
glorfindel, napredovala sam, sad ces vidis
😉 😆 😛 🙄
A, prc sade:P
zelena, raduje me da si naučila smajlije. 🙂
u prcanju po blogovima principijelno ne učestvujem od nikad. 🙂
Figurativno, atajlo, to mi uzrecica, Prc:P
Ako bre. 😀
Nikada ne strazarim nad sobom. Volim sebe i kada se „polupam“. Sastavljanje je korisno, uvek.
El, slazem se.
Volim kad se ljutiš…onda si najbolja. Ispucaš se i daješ puno. Pitanja su dobra i pametna, a kroz njih shvaćaš da nema pravila u životu. Neko dobije a ne traži, a neko traži godinama, a nikad ne nađe. Koji je razlog, koja je to zamka života, koja formula za vlstitu sreću. Tražimo i mozgamo, ali je sve splet nečega, svega i svačega.
Tako je, Tea.
Ja ne stražarim nad sobom. Idem napred, pa šta bude. Naučila sam da kroz zid idem hiltijem, a ne glavom. Razbucam zid i pičim dalje. 😀
Naučila sam i da je sve zbog nečega dobro, definitivno! Samo što u prvom trenutku kada nas bilo šta snađe, mi ne možemo videti to dobro. Filozofiram i ja, ali valjda razumeš šta htedoh reći… 🙄 Da ne davim dalje.
Carolijo, dobrodosla, naravno da razumem sta si htela reci:)
Da li je bolje biti svestan svoje nesvesti ili ziveti sirom zatvorenih ociju?
Izgleda ovo drugo?
Ali kako to izvesti?
Kako zmuriti ako ti je prozor sirom otvoren i imas nepregledan vidik?
I ja se borim sa ovim pitanjima svakodnevne.
Ne znam sebi da odgovorim, a jos manje nekoga posavetovati.
Deda, ja samo mogu onako po srpski da kazem, jbg.