Dajemo po neku rec svakodnevno, na neki nacin. Dobijamo ih isto tako. Neke precujemo, neke preglasno cujemo, neke zabole, neke nasmeju, neke se zaborave, neke ne, izlecu u oblicima koji su im tada dostupni.
Kazu treba pamtiti trenutke, kazu dela su jaca od reci. Kazem i ja da je tako. Ima trenutaka koje necu, ima onih koje ne mogu, ima onih koje sam zaboravila, a kako vreme, decenije odmicu, ne secam se reci. Secam se dogadjaja, suza, smeha, ocaja, bolesti, putovanja, restorana…..a reci ne. A, dozvolila sam im tada da vladaju. I, bile su tada bitne, i govorile su, a sada ih nema.
I danas je bilo reci, i juce, i bice ih sutra, obucice dan, mene, druge ljude, dace oblik neobliku, teci ce, jer je to prirodno. Zasto ih nema u secanju mom? Pamtim neke ruzne, teske reci, koje su me zabolele, i secam se trenutaka kada su sipale, te ostrice od reci, setim se i ponekih lepih, donese mi ih neko opet u nekom drugacijem obliku. Valjda sam covek, pa jos uvek pustim da reci vladaju mnome, da me “kupi” lepa rec. Neke uce.
Ali dela su ipak dela. Kada neko uradi nesto za mene, ili bilo koga, to govori vise od reci. Kada me neciji gest razoruza I ostavi bez ijedne reci. Nema, zahvalna, potresena, srecna. Jer ima nekoga, neko je tu, neko hoce da ucini nesto za mene. Predivan osecaj. Siguran. Osecaj koji pokazuje da sam voljena, koji me “natera” da se volim, da volim tog nekoga, da ga nadasve postujem. A, najlepsi je osecaj kada to neko uradi spontano, i da ne zna sta je uradio, koliko mi to znaci, kada me nesvesno obraduje, ulepsa osecaj sopstvenog postojanja, a ne trazi nista zauzvrat. Ta divna ljubav kroz davanje, oplemenjuje, dise, ne prestaje.
Kad krenem na zakazanu hirusku intervenciju i moja prijateljica dodje da ide sa mnom, da bude tu. Kad, ista ona, bude tu bez zvanja, onda kada idem neznanim putevima, kada se rastajem zauvek sa najmilijima, kad kao znam sta radim, a pojma nemam, ona je tu, kad farbam radijatore u zeleno a ista ona dodje I zasuce rukave I macka sa mnom, kad padnem, klecim I pokusavam da ustanem, ne moze me podici, ali je tu. Tri decenije stojimo jedna kraj druge, tu smo. Ovo su samo delici nas dve, ima mnogo toga, mnogo…
Nekako sponatano pisah o njoj, jer nje ima najvise, najduze i trajemo. Ima jos dobrih ljudi, koji umeju da vole, da se daju, da daju i ucine drugoga srecnim. I srecna sam sto sam dozivela i takve trenutke i sto imam takve ljude.
I, ove reci su pokusaj zapisa nekih dela koja me cine ovakvom i onakvom, i postojanom, moje postojanje se upravo “meri” takvim delima, reci ih uoblice, mada su reci tako male i nepostojece za takve trenutke, ali su pisani dokaz da je postojalo.
Mada, srce bolje pamti od bilo kojih reci. Ali neka i njih…..
Reci znaju i ubice biti.
Ali neke reči znaju i dobre biti i da se pretvore u dobra dela!
bas sam napisala… reci su nekada sve sto imam, sto mogu dati, dobiti…
lep teks,i rastuzio me…
Ne volim dela bez reci ni reci bez dela…Delo bez reci je kao prazno stablo bez lisca…rec bez dela je kao opalo lisce u jesen..A ja volim prolece…
A šta misliš o zapisivanju reči? Meni ostala navika iz srednje kad sam hvatao provale društva iz razreda i profesora… Pa sad čim čujem, ili pročitam nešto pametno – zapišem!
Slažem se u potpunosti da je bolje kad su praćene delima, ali ponekad to nije izvodljivo. I ponekad i same reči znače više od bilo čega. Nekad i jedna jedina.
Reč.
neradi grejanje do oktobra a poskupelo je. štaćemo da radimo?
Ima i nas u tvom zelenilu, nisi sama. U dobru i u zlu, reci cine cuda !
Zmajcek, umeju nazalost.
Punky, to je prelepo kada se desi.
Naivna, dajes sta imas i nemoj se tuziti.
Maloti_maloja, svakom godi ono sto mu odgovara.
Gil, zato i pisem, da jos negde ostane trag. A, ta jedna rec, da, ume da spase i da ubije, zavisi kad je i kako izgovorena. A, mi smo, ipak, samo ljudi….odo ja u filozofiju 🙂
Krle, da strajkujemo!? Da, placemo il da ukljucimo grejalicu i posle opet placemo kad stigne racun za struju. Nisam pametna, smrzo mi se mozak. Daj ti neku ideju.
Deda, hvala, ovo si zaista prelepo rekao, i eto dobrog dela od tebe, nesvesnog, al meni lepo kad ovako nesto procitam.
Lepa rec zelena vrata otvara 🙂
Reči su alatka, treba imati znanje njima upravljati.
Zaista mi je drago da imaš tako divnu prijateljicu, prava je retkost imati takvog prijatelja tolike godine kraj sebe. Želim vam da se družite zauvek i da pomažete jedna drugoj kada god zatreba.
Drveni_advokatu, hvala 🙂 Zelim i ja tebi i svima prijateljstvo poput naseg.
nesmem ja da dajem ideje. posle krle ovakav i onakav.
Bez dobrih dela, reči malo znače… ali da ih nema ne bi ni nas svih ovde bilo pred tvojim zelenim vratima. 😀
zrno po zrno – pogača.
knjiga po knjiga – lomača!
Dela su bitnija, naravno, ali vazne su i reci, kako nisu… Jos kad se poklope reci i dela…eh… ali gde jos toga ima 😉
Krle, naredjivam ti da das direktivu!
Charolijo, ja ostala bez reci 🙂
Bunarmaster, dobro ti razmisljavanje, dopada mi se, ima da ima
Peruskice, a to neki filmic pricas? 😛
ohoho! ona naređiva. hm. kad ne radi grejanje radi se:
1. sklekovi
2. trbušnjaci
3. vozi se sobni bajs (može i onaj normalan ako je veći stan)
4. prave se kolači u rerni, jer rerna je grejno telo
5. khm…
6. to
7. ono
8. mame i tate
9. trule kobile
Najdjoh te ponovo, jedva, ovo cu posle da citam sad hocu samo da te linkujem i da ti kayem da sam ja i alea i mahlat, da ynas moyda naidjes na iste tekstove pa da ne mislis da alea krade mahlat i obrnuto 🙂
I odmać sam pobrljavila sa slovima 😛
Mahlat, nisam znala da si i alea, a neka ste me obe nasle i dobrodosle 🙂
Cujem umrla Sonja Savic, pa nesto…ne znam, bzvz 😦
Krle, probacu nesto od toga.
Dobra, dela i dobri ljudi a i dobre reci cuda cine….
Imam jednu dragu drugaricu koja je uz mene i razumem te, razumem i vas dve….
Meni su lepe reci i u ovim nasim mini kucicama donele dosta radosti a verujem i tebi, zato smo valjda tu… 🙂
pozz
U pravu si sarah 🙂
Pozzzzzic i tebi 🙂
i mene si rastužila ovom temom…..
Reči su me očarale,
reči su me oslepele,
ne mogu da vidim,
ne ne ne ne
Reči su se izlizale,
reči mi nisu pomogle,
ne mogu da mislim,
ne ne ne ne
Bubac, jebiga 😦
Moje reci niko ne razume.
I svako ih tumaci kako mu se digne.
Muka mi je vise od objasnjavanja.
Kao da pricam mandarinski.
Mislim da niko i ne slusa sta pricam,vec moj pocetak recenice stavlja u svoj kontekst i svi, SVI!!!!! znaju sta sam u stvari hteo da kazem
Ja ne umem da citam misli, ne javlja mi se.
Van Goooog u Karlovcimaaaaaaaa (proveri još) na Grožđebaluuuuu! 😀
just for a record 😉
Reči su suvišne, a ponekad i dela. Bitno je dobro postojati sam sa sobom, a po mogućstvu ( a ne mora ni to) sa još nekim(a). Reči konzumiramo svakodnevno i rabimo ih od „bižuterije do ćilibara“.
Pozz…lepa ti soba 🙂
Duleee, iskuliraj i kreni recenicu sa SVI pa vozi dalje, i biraj s kime zboris 🙂
Drveni _advokatu, pa daleko mi Karlovci, ides li ti? Mislim da te ubijem, da li pre ili posle, razmisljavam 🙂
Saucesniku, lepo si sve rekla, nista ne oduzimam niti dodajem, uzvracam pooz, hvala za sobicak 🙂
Jedva te nađoh. 🙂
Da sednem i da se izduvam, a i da izdumam, pa u drugom pokušaju možda i neku pametnu reč kažem. 😀
P.S. Ne znam kako ostali, ali sa mog bloga ne mogu da te dobijem klikom na komentar koji napišeš. 🙄
Dobrodosla, pastirskapito, izduva li se? 🙂
Ne znam za to kako dolaze ili ne, valjda klikom na nick, a sto nece kod tebe, ne bi znala kasti, ali eto uspela si, u zelenoj sobi si, raskomoti se i uzivaj 🙂
hehehe, ne idem, ne slušam ih 😀
reči…moja večna tema za razmišljanje. negde sam čitala da nesporazumi između ljudi izbijaju baš zato što nema dovoljno reči da se neke stvari objasne. u svakom slučaju, opasne stvarčice. čuvaj onu drugaricu, to je pravo bogatstvo 🙂
Lost, cuvamo se.
I dela su nastala tako sto je neko cuo neku rec po tom pitanju..
Svoj glas dajem recima pa kako im drago..
„Nikada ne kažeš reč koju bi trebalo.
Da te ne bih ocenio, izmičeš mi na hiljadu strana.
Da te ne bih pomešao s mnogima, stojiš odvojeno.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
nikada ne ideš putem kojim bi trebalo.
Tvoj prohtev veći je od prohteva drugih, zato ćutiš.
Pritvornom ravnodušnošću ne haješ za moje darove.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
nikada ne uzimaš što bi trebalo.“
Moj prijatelj Grof govori Tagoru, i dozvoljava da se kupam u plavetnilu pogleda..
reči su plastičnofantastične …
maryjaneee, hvala na ovim stihovima i dobrodosla 🙂
epa boljetenašla, nećem se izuvam, vidim, nisi danas usisavala 😀