Pustim sebe u film bez prevoda.

Iskljucim se i uzivam u slikama.

Ponekada se zapitam sta govore ta usta, gledam ih i pokusavam da odgonetnem rec, recenicu…onda mislim da ne znam taj jezik.

Reci su mi nepoznate.

Uzivam u mimici svog mozga, necu da znam govor tela.

Pustim da mislim da ne znam, pratim radnju i cutim.

Cutim naglas.

Cutim vristeci.

Cutim nemo.

Cutim, jer znam da ce doci trenutak i da ce se pojaviti prevod.

Da ono sto sam mislila da ne znam a cutala da znam, biti slova glumca, koji je sporedni lik u svom i drugim filmovima, da nisam samo posmatrac, vec nema glumica i sporedni lik u svom i drugim filmovima.

Glavne uloge su iza mene, njega, nastavlja se nemi film.

Sedim, cutim, gledam film bez prevoda.

Gledam nas neme, otvaramo usta kao ribe, a reci nema, bespotrebne su, i bez njih se vidi sve!

filmska_traka_03

Advertisements