Imam neku boles` ali ne znam dijagnozu, mozda neko nekada ukapira pa mi kaze. Moguce da je to nasledna, a mozda je i stecena…
I boles` zenskog roda mamu mu!
DakleM, moj problem je u stekarenju. Stekara sam da me stid, ali to je jace od mene. Ostao neki stra` od devedesetih. Cim otvorim flasu ulja, to za mene znaci da je vreme da se kupuje nova, tako je i sa samponom, penom za tusiranje, praskom, brasnom, pastom za zube, guzobrisom…kao kada nacnem nesto to za mene znaci da je to potroseno, da nema u magacinu i da moram da kupujem novo da stoji, neka ga, sutra mozda necu imati para da kupim, daj da se kupi odmah da ne ostanemo bez para i da nemamo osnovno…
Oni koji me bolje znaju, vec se sprdaju sa mnom, kako nesto otvorim, kazu sada ce da trci da kupi novo da ima u steku.
Bar deset evrica moram da imam u steku ili se osecam nesigurno.
E sada, mozda je to zato sto sam jebeni rak u podznaku a oni su poznati po tome da stede, a mozda je i dedin gen…ili sam ja ipak mnogo luda?!
Moj deda, najbolji koji se ikada rodio, bese rak, e sad ne znam da li to ima veze, mada ja sve gledam kroz horoskop, a on mi se smejao kada sam mu to pricala, govorio je ne budali, ko je u moje vreme znao za horoskope, pa zivesmo. On bese kopile, sikanirali su ga jadnog po selu, vazda je bio gladan, pa kada mu neko nesto da, on to deli na vise delova, jedan hleb da ima da pojede pet dana, jer nije znao kada ce sledeci put dobiti, onda je za vreme drugog svetskog rata bio u zarobljenistvu, gde je uvek bio gladan, kaze da se jednom zatrcao u bure da jede mislivsi da je brasno, ono bio cement, posle rata je opet gladovao, pa nekako se sve smiri, pa dodjose devedesete i moj dekan jadan pod strahom od predhodnih iskustava, pocinje da kupuje i sta mu treba i ne treba i da skuplja po kutijama za cipele. Kada je umro 2001 godine, sa svojih 88 godina, nasli smo cudo po stanu. Donji deo kuhinje pun ulja, kako otvori jedno, on je trcao i kupovao drugo da bude sve na broju i redjao tacno po datumima. Cele godine po njegovoj smrti nismo kupovali ulje, u drugom delu je bilo belo i kukurzno brasno, u trecem secer, ne znam koliko kilograma svega toga, pa kafe, bibera…sve uredno poslagano po datumu…u predsoblju gde je plakar, gornji deo pun avala toalet papira u listicima, samo je taj po njemu vredeo i njega je kupovao, imali smo guzobrisa za narednu godinu, u donjem delu sampon od breze i koprive, ne znam koliko litara, to je njemu bilo najbolje, onda kutija puna sapuna za brijanje, druga kutija puna bik brijaca, nadjosmo jednu sa kondomima, e tu smo se pitale (mama, tetka i ja), sta li mu je to trebalo?
Bilo je tu jos svega i svacega, od starih novina do briona za posle brijanja…
U svoj toj tuznoj prici smejale smo se njegovim navikama ili su to bili strahovi?!
I gle sad, njegovo jedino zensko unuce, za koje je govorio da ga niko ne dira, jer je to kao da mu neko dira u oba oka, radi isto.
Smejala se dedi a gle sta radim?

Dobro ne kao on, ja samo da imam jos jedno kada se otvori nesto…
I koja mi je dijagnoza, sindrom?