Setih se, dok sam gledala reklamu za zelenu kafu, svoje agonije a da nisam znala da sam upala u to.
Pre vise od decenije, raspao se meni tada jedini svet. Nasla sam se u nekoj vrsti depresije, i emotivne sitosti. Eto vecina sveta je emotivno gladna ja bila sita, i ne znam kada i kako, prestala da jedem. Meni bilo tako dobro, normalno, nisam obracala paznju na hranu, nisam osecala glad, jela sam ne znam kada i ne znam ni sta ni koliko. Bila ja u nekom svom svetu. Pocela sam vidno da mrsavim, ali meni se to dopadalo, kao bila sam debela, sada cu da budem riba, mrsava. Poceo narod da primecuje, poceli komentari u kuci, ja odmahivala rukom , meni tako lepo. Ne secam se koliko je to trajalo, dok nije do mene dosla drugarica koju retko vidjam, kada me je videla sokirala se, rekla da licim na motku. Ja njoj da ne lupa, malo sam smrsala, ona me naterla da se izmerim i tada mene opali slog, imala sam ispod 40 kilograma, izgubila sam nekih 12-13 kg, ako ne i vise. Opet sam ja rekla da je meni tako dobro….kaze ona meni da cemo nas dve kod psihologa, ona je upravo isla kod nekog jer se razvodila. Ja onako i ne znam sta rekoh, bilo me briga, bilo mi je svejedno. Odosmo nas dve tog nekog dana kada mi je zakazala kod njenog psihologa. Sada bi neki rekli psihologistiknje, a meni to zvuci tako pederski.
Sedoh kod zene, secam se, lepa kao lutka, crvena kosa, zelene oci, prijatan glas, bar mi je prvi susret sa tom oblasti bio prijatan i lep. Odgovarah joj na pitanja, `nako ravnodusno, kako sam se i osecala. Zakazala mi je neke testove za nedelju dana uz reci; ‘Ili ce te poceti da jedete, ili cu vas staviti iza resetaka, tipican ste primer anoreksicne osobe’. Ja u soku, kukuu otkud ja u anoreksiji, to imaju samo manekenke…a prolazimo pored Laze i gledam one resetke i mislim se, poceces da jedes, neces vala majci iza resetaka sa ludacima.
Po njenom nalogu sam isla da vadim krv za razne analize, jer rece da sam mozda poremetila svasta u oragnizmu.
Secam se da sam isla u dom zdravlja, gde sam ranije radila da vadim krv, a bojim se toga, majku mu i one igle i krvi i uzas bre! Vodi mene, da mi cuva stra` jedna stomatoloska setra koju poznajem a ujedno i ona da vadi krv. Kaze ona, ko zna kakva ce ti krvna slika biti, vidi kakva si k`o stapic, a ona je buca. Preziveh sa njom to vadjenje krvi, jedva mi krv posla, ona je nesto rekla ja da joj odgovorim i krv krenu, od straha sam i krv zadrzala jebote. Zove one sutradan popodne i umire od smeha, moja krvna slika i sve ostalo je savrseno a njoj nista ne valja. Vidi se da je izgladnjivanje zdravo, ocistila sam organizam od svih toksina. Sa tim nalazim sam kasnije isla kod endrokinologa, cika me ispipao po vratu, sumnja na stitnu zlezdu je otpala. Kaze on meni da cu da izgubim ciklus, upascu u klimaks sa nepunih 30 godina, da moram da jedem, i to kao u vojsci, svaki dan u tacno vreme, nebitno koliko hrane, samo da sredim metabolizam koji sam sjebala nacisto. I da se nadam da cu za pola godine dobiti jedan kilogram.
Uplasih se ja i tu.
Sa svim tim nalazima sam otisla kod psihologa, odstranjeni su svi fizicki faktori za moju mrsavost, ostalo je da odradim i testove da se vidi da li je psihicki. Testovi pokazase da sam licnost cvrstog oblika, da nisam u depresiji i ne secam se vise sta. Ispadoh normalna, zeznula sam i testove i psihijatre 🙂
Isla sam kod nje na razgovore nekih pola godine i trudila se da jedem kako mi je receno. Nemate pojma kako je tesko ugojiti se. Strasno! Pila sam oligovit i beviplex, sve da bih dobila apetit, a njega nigde nema, gutala sam na silu…uzas kada se toga setim.
Proslo je pola godine, dobila sam jedan kilogram, bila sam srecna kao niko, kao…ma ne umem to da opisem. Vracala sam se u normalu.
Sad se setih, brat me zvao grisina ili cackalica kao vecina.
Godinama sam pokusavala da se ugojim, kao da sto sam vise pazila na to, ni jedan kilogram nije hteo da se zalepi…agonija…ali uspela sam. Sada imam 50 kilograma i taman sam.
A sta sam tada uradila sebi ne znam, pojela se izgleda.
Kako sam pojela sebe
43 Comments:
1 Trackback or Pingback for this entry:
-
[…] Kako sam pojela sebe Napisano: 04.Jul.2010. 000000 02:30:03 na blogu: https://zelenavrata.wordpress.com […]
Nekada je Tvigi bila u modi, ali „oduvao“ ju je vetar! Pet banki u kilogramima? Ma idji bre, moja šćera ima 62 kg. i sjajno izgleda za svoje godine (21)! Zelena, čuvaj težinu a anoreksne misli pusti u prošlost koju si nam opisala! Lepi pozdravi!
Hvala Stevo, a moja kilaza za moju visinu koja je ka nizini je odlicna, niska sam bre 😀
Ja ne mogu da smršam, nemam ja takvih problema 😦
Novo perije 😉
Exxx, nemam ih ni ja vise Bogu hvala!
Nove tapete a ne perje 😛
Ne, neuzimanje hrane je sasvim ok, i kad se to kontroliše-veoma je zdravo, upravo zbog eliminacije toksina iz organizma 😉
Slazem se Milko, i radim to po nekim svojim zamislima, a ovo je bila bolest a da nisam ni znala. Ali proslooo 🙂
To je bitno, da je prošlo 😉
Nek` smo i dalje lijepi, zdravi i pametni 😀
nekako sam naslutila, čitajući tekst, da će nalaz krvi biti u redu. i simpatično je što je sve ispalo u redu. hihihi.
Monte_krista, dobro mi svrnula na blogce 🙂
Cuti dobro je sve proslo 🙂
lako je pojesti se
teshko je svariti se
ponekad
Rade, svaka ti je k`a u Njegosa, bez zezanja!
Eto uze mi reč iz usta!
E dobre ti tapete, sve lepo i pregledno jest’ da nisu zelene, ali su u duhu leta i prave zenske 😀
A kilogrami – hehehee, sto ne odas recept ili ja da napisem: slabo se hranis, brzo zivis i svako vec seks – topi kilograme ko salom odnesene 😀
Ajvane, malo da menjam, ove mi tapete nekako u peace fazonu, pa zato ja malo menjala, a dokle cu ne znam 🙂
Cuti, ne odavaj recopis bre 😀
А јооој прича ти је хаос!!!!
Ја сада имам једно 15 кг вишка, али имам и бебу од 20 дана у соби… 🙂
Gordana, mislim da ces ih skinuti kada bebac prohoda, ima da trckaras i.. 😀
Ja ti rekoh nedavno: „SUPER IZGLEDAŠ“ I TO JE TAKO!!!!!“.
Što bi bilo je, ne moj da sam više čula da se jedeš, samo, ajd prišani mi taj tvoj recept. Mogla bih jedno, pa brat bratu, bar 5 kg da skinem, ali ne mogu. Što se više jedem ja sve deblja. 🙂
Novina vidim ima i drago mi da znaš. Lepše, svežije, vedrije. Super.
Hvala Verkic :zamahkosom: 😀
Nema recopisa, prsnes k`o lajsna i zaboravis da jedes i ne osecas glad i pu, neka je to ostalo iza mene.
Hvala i za tapete, igrala se mala curica 🙂
Nikada nisam volela da jedem, jedem samo kad baš moram, da se ne srušim. Ovih zadnjih mesec dana sam baš doterala liniju, pojedoh se ljudski, mada čisto sumnjam da mi je krvna slika ostala ok. Nema veze, proješću za neki dan, jer i nisam baš ukusna, smučih se sama sebi.
Charolijo, ne igraj se sa sobom, vidis kakvo cudo sebi napravih, jedi na silu, moras, znam da kao i ja tada przis cigare a `leba nigde u glavi, ne igraj se, ode ti zdravlje i metabolizam u kurac!
Sve sam se istraumirala zbog tebe dok sam čitala ovo, a onda sam videla onu rečenicu kako mi nemamo pojma kako je teško ugojiti se. Ma nemoj?! Meni to najlakša stvar na svetu, man’ me nerviraš bre! 😀
Ja od danas opet na dijeti…cc cccc, a ti se tu zajebavaš 😀
Ljubnem te
Ivanjuska, moram malo da te zezam, ko ce drugi ako necu ja 😉
E, bre, Zelenče, pa ja nisam znala da si ti tako džgoljava! Doduše i ja sam bila do udaje i prve trudnoće. Posle su se kile redjale, pa padale, pa se opet redjale. Sada sam „pod kontrolom“, što se kila tiče, ali ne i apetita. VolEm da makljam i ne gledam na sat. Prošao klimaks (udarni talas), tako da sada stagniram!
Ajd, jedi dete, nemoj da nam presahneš! 😉
Jedem Dudo, nemoj brigas, to je davno proslo vreme i nisam dzgoljava bre, visoka sam metar i zilet bre, taman sam 😀
Pravo da ti reknem i ja sam ‘večita’ mršavica i od ‘rane tamanim sve, a od silne priče o istoj, tvoj novi tapet me asocira na ‘lebaC i tera pravac u kuhinju na ponoćni krkljanac, pa ti viđe mene. 😀
Shunj, pravo da ti recem i ja NAJvolim da jedem nocom uh sto je sve slatko tada a? 😀
mastan burek i mlako pivo 🙂 (ako usfali koji kg) 😆
ma znao sam da si taman 🙂
Sanjaru, sto bre mlako pivo, to je fuj 🙄
Znam da si znaOOO 😆
ma goji se i od ladnog, a mlako ubrzava proces 😆
A ja mislila ti „vita jela – zelen bor“. Onda je ok, ako si metar i želja za rastom! 😉
Života mi ako te ne udarim dubijem!
Beži bre tamo, k’o pufna sam, mučim se godinama i umreću debela i gladna. 😕
I mnooogo ti lepa soba. 🙂
Shap, ti kad bi me zvajznula s levom ja bi odletela ki komarac na zid 😆
Ovo sto sam napisala je zaista tako, muke su iako je to buckavim ljudovima tesko da poveruju.
A sobice, aj malo hipi fazonce 🙂
Idi bre zelena, dok stigoh do kraja. ? pa jeste lako se pojedemo, al’vidis da nije lako da se vratimo u normalu…. 😆
men’se najvise svidelo ono o testovima
A generacijo kako sam ih zeznula a?
😀
Zelena, mora da si bila u velikoj muci kada si izgubila apetit… ne ponovilo se nikome nikad…
Mislim da ljudi koji vole da jedu znaju da uživaju u
životu 🙂
Ja uživam u hrani, posebno kad imam društvo. Dakle, da nađeš dobro društvo i da nadohnadiš propušteno 🙂
Breskvice, bilo proslo, sada i ja volim da klopam 😀
Лепа боја!!!
Нисам морала ово да прочитам јер сам сада у годинама дебелим и никако да ослабим, а увек сам била мршава. Одржавај ту килажу, пази шта једеш и буди увек у форми као сада.
Tunguzijo, trudicu se, hvala ti dobra moja 🙂
Ma pazi bogati; svi zavide jer jedeš a ne možeš da se ugojiš; – anoreksija je bolest metabolizma od koje se i umire ako uzme maha. (Ti, hvala Bogu, si to prevazišla). Crnjak, kao kad bi umirućem od dijabetesa rekli, „kako si lepo smršao“, a on se gasi…
Za ovo kratko vreme koliko te znam, izgledaš super i ja ne bih ništa menjao, (ali, kao i obično, ja se ništa tu ni ne pitam). 🙂
Alex, hvala na ovako spontanom komplimentu 🙂
Ne bih ni ja menjala, nadam se da necu ako me klimAkAs ne zezne, a ovo, bilo, i jako tesko ali proslo je 😀
Onomad i ja pojedoh sebe…pa mi turiše oligovit i bevipleks…krenuh na priče, dok ne pročitah psihića…tu stadoh…zamolih onoh što mi istrošio baterije da ode i…ko nova!!! Hoće to…tek tako, malo da nas zadesi…da doteramo linije 😉 a posle, vozi Miško dalje 🙂
Tako je Sanja 😉