Jos je ziva i zivotari generacija mojih/ nasih roditelja. Postenih radnika socijalistickog rezima.
To su ljudi rodjeni 40 i neke, koji su dosli u Beograd trbuhom za kruhom. Zenili se, udavali, stvarali porodice, radeci posteno u mnogim fabrikama kojih vise nema.
Beograd je gradio Komgrap, Neimar, Mostogradnja…obuvao Petar Velebit, Obuca…hranio PKB, oblacio Kluz, Beko..vozila Zastava, Gosa…cistila Gradska cistoca i Zelenilo..
Generacija koja je gradila, hranila, oblacila, cistila Beograd i Beograjane.
To su oni nekada vremesni muskraci sa brkovima, pustenim malim noktom i plavom kosuljom kao glavni modni hit koji su kravatu i odelo oblacili samo za sopstveno vencanje. Zene sa `ladnim trajnama, plisiranim suknjama, dlakavim nogama, koje su sekle polutke dobijene od sindikata, stirkale milje, posteljinu i stolnjake, gajile ljute papricice u saksijama..i trudile da cuvaju obraz porodice da niko ne vidi kada im se muz napije, deca dobiju losu ocenu u skoli…sve je to bila velika sramota, nekada?
Oni nasi roditelji, komsije koji su dizali kredite da bi gradili vikendice u Grockoj, Barajevu, Kosmaju..ili svojim rodnim mestima, gde su provodili leta praveci zimnicu i pekuci rakiju, dovlaceci u Beograd sir, kajmak, domacu ljutu, cvarke..
Oni velicaju vreme Tita i stalno pricaju kako se nisu zakljucavali u to vreme, imali da kupe na kredit ficu, namestaj za stan, koji su dobijali stanove po rang listama prioriteta, pregradjivali spajz da bi pravili sobe, od podruma pravili skladista zimnica a u zamrzivac od 500 litara redjali polutke, svinje i kokoske iz rodne im grude.
Oni sto su velicali Slobu, isli da igraju kolo na Uscu, jer im je on obecavao da Srbiju nece dati, verovali su mu dok su cekali u redu za hleb, jureci brasno da deci umese embargo kolac, Vek, Vikend da pripale dok gledaju Skupstinu na televiziji, ponosni i uplaseni za sina koji je na ratistu a Srbija nije u ratu i niko ne sme da nas bije…Sedeli su gledali i cekali da im Sloba poput Tita donese mir u njihove socijalne domove i hranu na sada vec cigaretom izbusene heklane stoljnake koji nisu vise ustirkani. Nema stirka da se kupi.
Oni su dolaskom Kostunice/Djindjica/Tadica vec otisli u penzije..i dalje cekaju sa svojim 200-250 evra penzije da dodje 10-ti u mesecu, prime penzije, plate kiriju, struju i gledaju Farme, Grand parade, Seselja do pola noci u Hagu i cekaju da se vrati. Da on dovede drzavu u red. Gledaju i cekaju od svoje dece neku pomoc a ujedno je ponosno i ne zele, neka se samo jave da su dobro, jer sa svojim platama od 300 evra i kreditima jedva podizu i skoluju decu…
Oni koji su bili sefovi, svoj toj radnickoj klasi, i dalje puni sebe od nekada, navikli da uzimaju na mufte, sve sto se uzeti moze, za koje su svi njihovi radnici glupi i moraju da slusaju i dalje gaje taj sindrom. Ponasaju se kao sefovi u svojim porodicama, zgradama..
Onda te sede, glave cuju da se dele besplatne sadnice tresanja, briga je njih za Japan i simboliku. Otrce da im drzava pokloni jos nesto. Navikli su da se laktaju, navikli da nemaju obraz, ostao im je negde dok su naredjivali radnicima da rade. Ta sadnica ce ih naterati da odu do svojih vikendica, sela, imace smisla platiti autobusku kartu i otici da se nesto posadi. Odavno nema svinja, kokoski, ajvara…Sada ti ljudi provode dane na terasama, gledajuci tudje zivote, zalivajuci suzama papricice u saksijama dok se sa televizora cuje Grand, Utisak nedelje..
Oni ce da se guraju, da uzmu jos nesto od drzave od ko zna koje vlasti jer su im obecavali zivot. Svi predsednici, sve stranke za koje su glasali..a nisu dobili nista. Svi snovi, mastanja o penzionerskim danima u kojima ce uzivati, pretvorili su se u glad, nemastinu koju su mislili da su zaboravili kada su iz svojih sela dosli u grad kao omladinci.
Oni su ovaj grad izgradili da bude ovakav kakav je i danas. Narod, decu, vlast su hranili, oblacili, ponosno sluzili..sa odlaskom u penziju ostali su sluge.
Oni drugi, posteni radnici, gledace ih na televiziji i pitace se kako ih nije sramota, pokrali su sta se pokrasti moze dok su sefovali i hoce jos.
Nesrecne i sramotne sadnice tresanja bile su namenjene kao nasa podrska Japanu u teskim vremenima je jos jedna slika nasih nesrecnih penzionera, koji ne bili tamo da su docekali to bolje sutra.
Staviću samo link, nemam snage da komentarišem…
http://www.trojka.rs/zanimljivosti/sira-slika/9383-srpski-zen-umreti-za-tresnjin-cvet.html
Ja ni ne želim.
Izvini, Zelenka.
Alex, Ivana, razumem vas.
sram je poput dinosaurusa, svi znaju da je postojao nekad, ali na ulicama se više ne viđa… 😦
Shunj, tako nekako, nazalost.
Bolno, mnogo bolno 😦
Kraljice, jeste.
Znaš, tema za debelu raspravu. Malopre pročitah tekst, i napišem jednu stranicu komentara ličnog, ali se na vreme predomislih, jer nisam rad da na sebe navučem idiotski bes hiljadu pametnjakovića. Pozdrav!
Stevo, ja bih volela da procitam tvoj kometar, napisi mi ga privatno ako ne zelis ovako, sve moze i sve razumem.
Užas, šta drugo reći, užas
Jeste Verkic, bas uzas!
Nisam mogla da verujem kada sam gledala. Dokle? Da li rastu drugačije generacije? Toliko pitanja? A sramoti, nikad kraja u Srbiji.
Draga Dragana, ono sto mene plasi je da rastu, cini mi se jos gore generacije, koje i ne znaju za sram.
Ona oznaka „svidja mi se“, znači: hvala ti što si ih popljuvala u IME SVIH NAS, koji se nismo tamo laktali, lomili noge, ruke, glave!
Sramota je njihova, djubrad jedna! Gde im je ponos? Imali su šta da pokažu Japanskom narodu, zaista.
Muka mi je pripala!
Dudo, nisam ih popljuvala koliko sam se trudila da potrefim taj soj ljudi, da im udjem u mozak i pokusam da shvatim zasto su se tako poneli.
Nisam uspela, ne razumem ih, nikako!
Zajebano je kada se ne preuzme odgovornost za svoj, ma kako da je težak život. Nego se čeka Šeki, Deki, Muki, Šuki i ostali -kiji da ti čarobni štapić sa lepim željama naabiju u malenu sudbonosnu rupicu od koje će naše telo da procveta ko japanska trešnja u Deliblatskoj peščari. E pa malo ili puno morgen. To se neće desiti ni u jednom životu, pa ni u ovom našem balkansko-planinsko-tragičnom. Nema te čarobne šipke što može da ti ispuni jeb… prazninu koju neki ponosno gajimo i ne damo da se ispuni ni sa čim osim sa kuknjavom, sujetom, ljubomorom i ostalim -omovima!
Branko, hvala ti na ovom komentaru, nekako je sublimisao sve ono sto sam htela da kazem.
Apsolutno se slazem sa tobom!
Nisam gledala snimak tuce,ali sam cula,naravno. Ja mozda ne bih ovako uopstila problem, mislim da je ovo ipak pitanje licnog nevaspitanja. I danas ima dece koja su bas to – deca, lepo vaspitana, pristojna i stidljiva. Menjajuci sebe menjamo svet, nema druge 🙂
Magi, mozda si u pravu..pokusala sam da definisem taj svet.
Sve mislim da su to oni nekadasni sefcici sto su drpali po fabrikama, firmama, dobijali svasta za dz. pa hoce i dalje tako..uzas.
Ješćemo trešnje narednih godina…
Exxx, mislis kospice ce nam zpadanu u grlo?
nemam komentar, nije ni red da komentarišem, zar ne 😉
dollika bona, ima da kazes kako je sjajno napisan tekst, da nisi mogla da prestanes da citas od miline jer je stilski tecan i tacan..a ostalo ne moras bona, vidis koliko njih nije htelo i zelelo i razumem i postujem ja sve te poste 😀
draga Zelena
nisam gledala, ali sam čitala o tome. Muka mi bilo majke mi.
Od te muke smetnuh sa uma da treba da prokomentarišem stil pisanja;)
E pa sad, kad me već pitaš, umjesto pohvale postaviću ti pitanje.
Zašto ne koristiš slova sa kvačicama u svojim tekstovima?
Mislim…znam ja šta si napisala, ali što tresnja a ne trešnja?
Dollika bona, u pravu si, ali ne umem da kucam na srpskom pa me ubi, Kucala ja nekima tekstove pa izgresim do bola, navikla na ovu Inglesku da slepo kuckam i nesto mi se ne uci ova nasa, izem ti mene patriJotu
Opominjali su me vec, i Stevo se javljao, mozda nekada i zakvacim kavacice 😀
Zgadilo mi se sve. Pu …
Char vala bas…pokusala da razumem da je od nemastine, malih peMzija…ali sve ono je sramotno i nedostojanstveno.
Onaj ko stvarno nema, toga dana nije bio tamo..nego drparosi ranijih nam drzava, firmi i fabrika..znam tu sortu.
Procitala, naslucujem, postedjena gledanja i zahvalna za to. Neke stvari ni vreme ne moze da promeni 😦
Baklavo, blago vama sto ste postedjeni…ne, vreme nazalost menja samo na gore, ali nadam se ponekada da ce biti i bolje 😕
E, kakav smo mi narod – već smo počeli i da smišljamo viceve na tu temu 🙂
Jesi čula ono – ko dođe po trešnju – dobije šljivu (ispod oka 😉 )
Cula Breskvice, kruze mejlovi sa raznim forama. Cudan smo narod u svakom pogledu! 🙂
EVo iz prve ruke cu vam reci jednog Japanca sa kojim sam radio na projektu u zadnjih dva meseca, nisam video tucu iskreno…on jeste cuo tj. taj Japanac, kad sam ga zvao da vidim kako mu je porodica u Japanu i kakva je situacija…( a prethodno smo moja malenkost i taj Japanac prosli 3500 km po Srbiji i obisli 45 preduzeca kojima su Japanci dali donaciju) . Povodom ove situacije, a on je ovde 3 godine, rekao je da je on pre svega zahvlana Srbima i svima na podrsci jer smo mi pokazali iako smo toliko daleko, koliko je nase srce…
Vezano za tresnje mi je rekao kad sam ga pitao da li to salje losu sliku vama (Japancima) on kaze “Ne, Ne …pa Marko sam si video u ovih zadnjih dva meseca da je ova zemlja bukvalno gladna, samo sto se to u najbolje ne vidi iz centra Bg-a…tako da ovo je samo jedan incident koji nece promeniti nase misljnje o Vama“
To mi je bukvalno rekao…pa reko da podelim sa vama, posto vec dve godine saradjujem sa tom japanskom JICA agencijom, i imam jedinstvenu priliku da budem u drustvu Japanca a sa ovim jednim Japancem sam se sprijateljio..
Marko, hvala ti na ovim informacijama iz prve ruke. Dobri Jpanci su razumljiv narod, ne znam samo kako da se mi sami slozimo i razumemo, oni su trenutno gladniji kao i mnogi nego nas narod..
I ovi iz centra sigurno nisu toliko gladni kao ovi iz raznih delova Srbije, to bih smela da potpisem!
Sve najbolje od srca tim divnim ljudima zelim kao i mnogi koji…zacutacu ovde 🙂
Ma кад такви почну да причају како је онда било добро… можда некима, не свима, иначе неби ми гледали „Врућ ветар“ „Бољи живот“ итд… а и то некима добро је онима другима, па и нама, лоше… повраћами се кад чујем то „У оно златно време…“ море мрш бре!…
Nebeski dobro zalutao u zeleno sobce!
Bilo im je zlatno jer su bili mladi i mogli su da rade i imaju, starost je sama po sebi teska, nemocna i kod nekih stvara gnev, pohlepu..kod nekih ne..ali mladost je, priznaj, zlatna!
Наравно, да ми је да још 10 година имам ових 26 🙂 Па да, наравно да сам залутао кад је зелена собица занимљива 🙂
Moja majka je rođena 1941. godine, dakle tu je kad su godine u pitanju, no nikad ne bi uradila nešto tako. Budala ima u svim generacijama. Sad, oni su rođeni u jadno vreme, možda su sa godinama više frustrirani nego drugi ljudi.
Iva, dorodosla u zelenu sobu!
Moja majka je malo mladja i takodje to ne bi i nije uradila, ali ona je od onih poslusnih, krotkih radnika, koja je posteno odradjivala svoj radni vek. Ponizena jeste, ali dostojanstvena i dalje. Mnogi njenih godina, kao i godina tvoje majke ne znaju sta je dostojanstvo i idu kao dok su radili, drpaj, otimaj, daj!
Tuzno, sto neki ne umeju da porade na sebi da budu bolji, i gaje sve ono sto su lose ljudske osobine.
Zelena dala si mi inspiraciju. Hvala. Što se tiče pisanije, nadahnuta je. Mogla si poručiti drčnima da trešnje ne jedu sa košticama. 🙂
Lugar, hvala tebi.
I da sam porucila, takva vrsta ne cuje, jer ne zeli da cuje ono sto im ne odgovara.
„Otrce da im drzava pokloni jos nesto. Navikli su da se laktaju, navikli da nemaju obraz, ostao im je negde dok su naredjivali radnicima da rade…..Oni ce da se guraju, da uzmu jos nesto od drzave od ko zna koje vlasti jer su im obecavali zivot.“
mislim da si ovime ubola u samu sustinu pojave !
nikada do sada to nisam sagledavala ovako, ali kad si ga ovako formulisala, mislim da si sagledala samu sustinu onog sloja naroda koji je svojevremeno imao kakvu takvu vlast i nastavio da se tako ponasa – uprkos ociglednoj promeni cinjenicnog stanja….
dobro sagledano !
Hvala Nedodjijo.
Nakon tog dogadjaja onako postidjena sam sela i razmisljala ko su ti ljudi..isla sam po licima poznanika, roditelja mojih poznanika, komsiluka..i odjednom shvatila ko su.
Oni nekadasnji sefcici, koji su kinjili radnike, kinjili zene kod kuce,
ucenjivali da bi imali svalerke, drpali gde god su mogli, zbog polozaja koji je tada nesto znacio i odlaskom u penziju, se nisu promenili. Ni malo. Sede, gledaju televizor i cekaju da cuju gde ima da se nesto deli, sto da ne uzmu jel?
Nacin je nebitan, nekada se drpanje nije videlo, a sada obraza nema i uzimaj. Jbg..
Cinjenica je i da je ta generacija zajebana, kao i mnoge druge, ali se njihov socijalisticki mozak ne menja, ne umeju, nece, ne zele..ko ce ih znati. Ponizeni su i oni ali nedostojanstveni svakako!
Ove trešnje ispadoše kiselo grožđe
Zeeno, ispadose 😕
Često sebe pitam da li je ovo neka parodija što mi živimo. I ne mogu vjerovati gdje smo stigli. Nažalost.
pozdrav
I ja se to cesto pitam Mandrak..
Pozdrav!
Mada Japanac ispoljava razumevanje, većina nas se oseća posramljeno zbog otimačine trešanja.
http://agroekonomija.wordpress.com/