Otisao je pre dva dana, najzad je nasao mir i spokoj.
Znala sam ga trideset godina, ziveo je vrata do mog stana. Tih, nenametljiv, dobar, posten, srecan ako moze da pomogne…Bio je nizak, ono nosio je cipele br. 39. A veliki covek. Pokusavao je da zivi, nije da nije.
Radio je u jednoj fabrici, ziveo skromno, majka i otac u stanu prekoputa. Licilo je na dobro. Ali nije…
Njegovoj majci ni jedna njegova devojka nije valjala. Ostao je sam do kraja zivota zbog toga. Uspela je sve da ih otera, a on da ih ne zadrzi.
Ona je ona dezurna baba u zgradi koja svima zagorcava zivote. Svadja se, hoce da se bije, kune,..u vise navrata je policija dolazila zbog nje. Ima preko 80 godina. Ne znam sta je odrzava i cini takvom. Svi mi zatvorimo vrata, pomislimo luda baba, ja je zovem dalabu, ali on…
Svaki dan mu je sedela na glavi. Svakoj osobi u njegovom okruzenju je nalazila manu i svadjala se do koske sa njim dok ga ne izludi.
Jela mu je zivce i zivot iz samo njoj znanih razloga.
Flasa je postala njegov svakodnevni drug. Kupovao je one plasticne votke uvek. Hemiju zivu, svaki dan po jednu. Pusio je drinu. Sedeo citavo popodne i vece za trpezarijskim stolom, pio i pusio. Ulazila je, vristala na njega..culo se svasta..Nastavljao je, nije umeo da se izbori sa njom. Jednom je odlucio da proda stan i da se odseli. Ne secam se zasto nije.
Ostao je da sedi u svom cumezu od nezivota. Nocu se setao kroz stan i pricao sam sa sobom. Ujutro nasmejan na posao. Strelac. Voleo je novi dan, sve do povratka kuci i agonije.
Opijao se danima. Dok ne padne u krevet, onda povraca, dobija infuzije..Crni Radovan!
Godinama, decenijama je ziveo tako.
Do prekjuce.
Zao mi je njegovog nezivota, zao mi je tog velikog srca i dobrote koje je ludaca uvek kocila. Ne mogu da je razumem, ne mogu! Prvi put za nekoga ovako pisem.
Baba je zlo, to je odrzava. Luda!
Znala sam da ce ga nadziveti, majke mi! I danas je pokazivala svoje lice, neverovatno, onako se ne ponasa majka koja je sahranila sina.
Uvek cu ga se secati kao nasmejanog komsije, dobrice koji je svima zeleo da pomogne i pomagao je. Vrednog.
Nedostajace mi njegovo bolesno kasljucanje. Kao Draguljce je kasljuckao dok ceka lift..znala sam da je jedan od retkih u zgradi kojima mogu uvek da se obratim za bilo sta da mi treba. Znali su to svi.
Boli me njegova umrlica na vratima, gledam sliku, njega..znam da mu je sada bolje, odmara se od sebe…od nje, od samoce u kojoj je ziveo…Boli me sto je imao premalo radosti u zivotu…
Eh crni Radovane..
Crni Radovan
39 Comments:
1 Trackback or Pingback for this entry:
-
[…] Crni Radovan Napisano: 14.May.2011. 000000 02:35:44 na blogu: https://zelenavrata.wordpress.com […]
Imala sam i ja jednog takvog Radovana, skoro ga nazvah, još je crn i sekira se da mama bude srećna.
Još je živ, jebi ga…
Mahlaticka..jebes ga bas..
Posle kažu majčina ljubav je najveća. Mnogi nemaju predstavu šta je to ljubav !!!
Upravo tako Exxx.
uvijek neko nekome, na neki način, zagorčava život
al’ kad je to majka, e onda…
crni Radovan nije nimalo volio sebe,
neka mu je laka zemlja
Nije Dollika bona, samounistavao se godinama..i uspeo je jbg..neka mu je laka zemlja.
Što je to strašno, strašno tužno.
Neka je laka zemlja čoveku, valjda je napokon našao mir
Ivana, mislim da jeste, sada zaista pociva u miru siroma`..
Užas, neka mu je laka zemlja!
I ja isto kazem Verkic.
..uvek nas u okruzenju ceka po neki Radovan…I ja imao jednog, zvao se Vlada, bog da mu dusu alkoholicarsku prosti, predobar covek bio…
Da Deda, Radovan je bio Covek, odredio je sebi sudbinu i zavrsio sa sobom odavno..
😦
jes vala suzi 😦
Da nije bio dobar, da je prodao stan i otišao u SVET, možda bi …ali to niko ne može da zna.
Neka mu je laka zemlja. 😦
Niko Sush, tako je kako je..tuga..
Zelena, takvih Radovana i Radovanki ima koliko hoćeš… ti si imala tu nesreću da gledaš propadanje čoveka kojeg je uništila njegova rođena majka… ali, zaista ti kažem, toga ima toliko mnogo, da poprima obrise epidemije. Seti se sina i majke koje su pojeli pacovi jer su zajedno umrli, pa kćerka i majka koje su se „usmrdele“ jer ih niko nije posećivao, pa…
Inaće, zašto majke to rade, ta posesivnost, nije mi jasna uopšte, (premda znam i za neke očeve) 🙄
Alex, zao mi je sto sam bila nemocna i sve to posmatrala decenijama..jebi ga..tu posesivnost ne umem da razumem…kad procitamo zablenemo se, ali ovo je drugacije…jebi ga..
Nažalost, dobrice odlaze, a dalabu ostaju… Trebalo je da se leče oboje, mada ko zna da li bi bilo uspešno… neka mu je laka zemlja.
Upravo tako crno-bela, trebalo je da se lece..ali to je kod nas taboo.
idi, bre, zelena, razbi me nacisto…sve se nesto secam…odoh da placem.
e jebi ga magi! sad mi zao sto i tebe raspizdeh.
Imali i mi jednog u zgradi. Ni ime mu ne znam, svi su ga zvali tetka Sekin sin. Tetka Seka je ipak umrla pre njega, ali do poslednjeg daha ga je kinjila. Posle njene smrti prodao je stan i otišao u starački dom, međutim nije dugo poživeo. Nije mu se dalo. 😦
Laka mu crna zemlja.
Eto Shunj, svi imamo nekog Radovana..neka pocivaju u miru, bar sad.
Zelena piše o crnom, kod tebe svi obojeni 😉
Da bre Wooman, ali ovoga sam u svojim mislima uvek zvala ovako.
Mozda sam surova ali jedino je on mogao nesto za sebe da ucini.
Neka mu je lako i prosto.
Elektra, jeste, ali postoje ljudi koje to ne umeju, nisu jaki, bolesni su u emocije..da je umeo, znao pa i hteo nesto bi ucinio. Ovako se prepustio i otisao da se smiri..
mukica 😥
Da.. 😦
Crni Radovan je končano pronašao svoj mir, jer ga za života nije imao, mada, da je bio malo pametniji, možda… ma, ko zna!
Tamo gore mu je sigurno lepše od ovozemaljskog života! 😕
I ja tako mislim Dudo.
Žao mi čoveka. Zaista, primetila sam da je sve više posesivnih roditelja koji ne znaju da puste svoju decu da žive. Strašno je kad ti sebi daš „PRAVO“ da upravljaš nečijim životom, da ti nekom komanduješ… strašno. Ja bih to kažnjavala zakonom.
Breskvice da znas!
Možda je crni Radovan sada negde beo od sreće…
Mozda Branko!
A da svi mi malo vise cenimo sebe? Mozda se ne bi desavale takve i slicne price.. Neka mu je laka zemlja.
Lunice, nedostajes!
Za Radovana, Bog da mu dušu prosti, važilo ono: – „Čovek je za muku stvoren“.
Za onu babu mogu reći, a istina je, Često Zlo sublimirano uzme ljudsko obličje. Imam ih u okruženju, s’ njima se treba umeti boriti.