Ako sam išta u životu radila, božemeoprosti, držala sam otvorena usta.
Naučila sam da koristim stručne stomatološke izraze. Toliko sam vremena provela zevajući po raznim ordinacijama.
Znam šta je bukalno, palatinalno, mandibularno, apendix, apikotomoija ili resekcija, ortopan, sonda, borer, znam da pogledam mali snimak i vidim ima li procesa na vrhu korena, znam šta je impaktiran zub, amalgam, lidokain anestezija…
Ono što još bolje znam i što sam debelo osetila su bolovi. Ništa me nije bolelo kao zubi.
A redovno išla, spavala bre po stomatološkim ordinacijama sa sve strahom! I redovnim kad mi lupe anesteziju, pišanjem. Moram, il` d`umrem. Upoznaše me s godinama i sad se vec zna. Anestezija. Ustaj idi na pišanje.
Počelo je kao i svima sa konzervativom. Popravkama i krpljenjem. Nije bilo šanse da posle par situacija sa šatro umrtvljivanjem zivaca, zabadanjem igle u život. Pristanem na rad bez anestezije. Kakvi crni otrovi, devitalizacija odmah sa anestezijom. Naravno, znam da ne valja, nema se osećaja. Ali videla sam toliko korenja da je malo koji prav. Pa punjenje i ne stigne do kraja. Ne moze igla da se zakovrne i tačka. E onda se tu stvara proces. Koji ako se ne otkloni na vreme, smešnom hirurgijom od 15 minuta. Ume da zaboli kao da oči ispadaju . Onda se rokaju antibiotici, pa kad se smiri upala, radi se apikotomija, odnosno, odsecanje vrha tog korena. To stvarno nista ne boli. Ali ja više nemam živaca da vidim zubara. Drugarica mi je. Mogu da je šutnem. Mada nisam nikada. Psujem naravno! Više volim da je vidim u kafiću nego u ordinaciji. Trenutno imam dva procesa i treba da idem da uradim. Ne mogu. Kad zaboli a najčešce hoće na leto. Ići ću nogom u dupe. Svesno odlažem.
Kasnije su nastupili problemi sa paradontopatijom. Rađeni su mi režnjevi. Hirurgija od dva sata. Znači facijalis. Ne mogu vise da držim otvorena usta! Obe osmice su mi bile impaktirane, nisu izrasle a zdudale mi sve zube. Dve hirurgije od kojih jednu neću zaboraviti nikada. Bio je proces ispod i tu anestezije skoro ne deluje. Bolelo je, ali strašno! To mi se desilo i sa donjom sesticom. Neću da se derem i plačem, nisam kukavica. Ali ne mogu boli. Drže mi glavu, vuci, neće. Mislila sam da ce mi ovo malo mozga iščupati. Inače na svaku hirurgiju reagujem otokom. Takav mi horoskop. Šetala sam bombone, ujede od pčela i strsljena na oba obraza po ne znam koliko puta. Nadrogirala se dovicinima, palitrexima, panklavima, orvagilima za dva života. O brufenima, kafetinima, analginima, nimulidima..bolje da ne pričam. Pitam se na šta mi liči želudac? A sta sam puta snimala zube i bila ozračena, sam bog zna.
Doživela sam prilikom mandibulrne anestezije, koja umrtvljuje celu vilicu, da vidim duplo, ali to je prošlo kad je prestala da deluje anestezija. Imala sam sutradan modar obraz, ali dobro. Do neuralgije i nemogućstva otvaranja usta vise od par santimetara. To je trajalo čini mi se pola godine. Sa bolovima do samoutepavanja, ali majke mi! Upala nerva i nema leka. Boli, ali mnogo boli!
Pomisao od bolova i samoubistvu mi se desila još jednom. Mislila sam da je neuralgija, opet. Mama je nazvala nostalgija 😀 A bila je gangrena zuba. Tu se naguzilo i natrćilo, Nova godina, Božić, vikend i jedno deset neradnih dana. Niti sam spavala, niti jela, gutala sam lekove. Bila omamljena a trpela bolove do besvesti. Jednog dana sam počela da kukam na sav glas. Više nisam mogla da izdržim! Mislila sam skačem kroz prozor i gotovo. Mislim malo morgen bih imala muda da to uradim. Uletela je komšinica, mislivši da se nekome nesto desilo.Sedaj u auto u dežurnu kliniku. Tu vožnju kolima ću pamtiti ceo život. Kako krene mene boli! Rupa na putu, hoću da skočim kroz šoferšajbnu. Užas nad užasima! O strahu da ne pricam. Udronjala sam se, ali skroz! Čekala sam da moja drugarica počne da radi da idem kod nje. Vađenje živca na živo, arlaukala sam! Bila gola voda usred zime..pretekoh! Kasnije dreniranje i sve ostalo. Još imam taj zub.
Kasnije su došle na red krune. Brušenje, devitalizacija, uzimanje otisaka, drljavi končić sa kiselinom koji boli do suza. Crveno korenje. Reakcija. Ličila sam na vukodlaka. Uplašila sam samu sebe. Trpljenje svega i svačega sto mi je bauljalo po vilici. Cementiranje. Boli jer seče desni. Rascementiranje u pola noći. Ne dam da mi stavi stalni cement još uvek. Nigde.
A šta sam para dala ne umem da se setim. Još su to bile drugarske cene. Plaćala sam samo tehnicare i častila drugaricu i sestru. Sigurno imam jedan automobil u ustima, života mi!
I ne znam što sam uopšte sve ovo pisala kad pola nisam ispisala. Sage i tomove bih mogla da napišem o stomatologiji.
Mislim se ko zna šta me još čeka?
Paradentoza radi svoje, desni se povlače. Sve će to jednom morati da se menja, vadi…pravi proteza…
Zavidim svakom ko ima lepe i kvalitetne zube!
Želim svima iz srca da ne prođu sve ovo što sam ja i mnogi drugi.
Čuvajte zube!!!
Zelene muke, da pozeleniš načisto!
54 Comments:
1 Trackback or Pingback for this entry:
-
[…] Pročitajte: Zelene muke da pozeleniš načisto. […]
Zelena i ja sam se oduvek plašila zubara… 😕 Možeš da zamisliš da mi je prvi zub koji se klati vadila sestra, dok su me dve držale (jedna mi je držala ruke, a druga nos da otvorim usta). :)))))
Sad patim što nemam lepe zube, mogla bih i da podnesem strah, ali džabe, od novčanika mnogo zavisi… 😦
Nisam ljubomorna, uživam kad neko ima lep osmeh, niko meni nije kriv…
Crno- bela, jesam se namucila i bolelo i platila ali i ja imam lep osmeh. Crkla bih da je drugacije, takva sam!
Svaka čast Zelena na izdržanim mukama, onda se samo smej… Apsolutno te podržavam… 🙂
Zelence, draga! Mislim… u ovim krajevima se kaze: Zubi neka jedu g….., vazno je da si ti dobro 😉 Inace, budi bez brige, evo, odmaram i umesto tebe 😀
Stevo druze, hvala Tebi! 😀
Pa ako ti se tako nastavi, imaš dve opcije.
Ii zubar i bolovi ili proteza sa sve čašom punom vode pored kreveta…
Ne zna čovek koja je gora 😦
Branko idem ja dokle god mogu da sredim sta se srediti moze. Ne podnosim kvarne i ruzne zube.
A ovo ostalo nas sve ceka sem one koji imaju para da ugrade imaplante, ovde je za kompletnu vilicu potrebno 6000 evra! 😯
wau… pa koliko je onda tek ovde.. Auto!
Uf… zaboleo me mozak samo od čitanja.
A jebes ga Char..sve sto boli prodje, uvek! 🙂
Joj! Kako da ih cuvamo ako ne valjaju? Eto,ti si tvoje cuvala,pa nista. I mene muce desni,zubi su mi ok. Imam drugaricu koju mnogo volim i super smo bliske,ali ni mrtva ne bih otisla kod nje. Radije platim na nekom drugom mestu i blamiram se ljudski za sve pare.
A jebi ga Magi, sve sam ucinila i prc. Ja idem kod svoga lakse mi da se blamiram tamo, znaju me 😀
prepoznah se u pretposlednjoj rečenici. ja imam lepe zube 🙂 do duše, pojave se i meni problemi, ponekad ispadne plomba, pa hoću da poludim, ali svaka čast na izdržavanju svega pomenutog i nepomenutog, ne znam ko bi to još uspeo preživeti.
Monte, preziveli su mnogi, ima jos gorih slucajeva koji su me Bogu hvala zaobisli.
Ti tvoje cuvaj i uzivaj u lepom i prirodnom osmehu! 🙂
Na žalost, pripadam generaciji koja se užasno mučila kod zubara. Kada sam ja, kao klinka, morala na plombiranje, nisu postojale „burgije sa vodom“. Nikako. Bolelo je do urlikanja. A burgije, kao za bušenje rupe za šrat od 3 mm. Strahota jedna. Jednu anesteziju koju smo dobijali je kada bi zub morao da se vadi. I to smo, uglavnom i čekali. Grozota jedna. Ovo je sada MILINA, veruj mi, u odnosu na ono šta smo mi trpeli. Taj program u glavi još uvek ne mogu da obrišem: STRAH.
No, ipak mi je lakše, jer, dobijem i gelastu anesteziju na mesto gde treba da dobijem bocu i onda je sve lakše.
TI si ga stvarno najebucnula! Sreća je, zaista, imati dobre zube,mada mislim da kvalitet zuba zavisi i od naslednih faktora! 🙂
Dudo ima istine. Mislim da los kvalitet zuba sam nasledila od mame i ona se citav zivot zajebavala sa njima.
Secam se tih bez vode busilica, zakacile i mene u osnovnoj skoli, uzas!
E Zelenče ja zamro, oš ti da mene infark strefi 🙂
Imam četiri zuba za vađenje. Ostade samo koren i nešto malo iznad njega. Užas jedan. Moram da idem kod zubara jer imam već i drugih zdravstvenih problema zbog njih ali još uvek ne mogu, a kad budem krenula, pa se setim, a sigurna sam da hoću, ovog tvog teksta, ima da uteknem ko brzi gonzales.
Verkic nema nista od bezanja. Sto se mora, tesko je!
Ako nema procesa nece te boleti vadjenje 100 %, potpisujem to i ne plasi se. Skokaj bensedincic i lagano zubaru! 🙂
Kako se može izvaditi zub bezbolno ? 😦
Lugar sa anstezijom nista ne boli.
Ti barem znaš da moj komentar mora biti ovo:
Znam, kretenu! 😆
Kad pomislim na zubara, odmah osetim onaj odvratni stomatološki miris. Stomak mi se okrene. Zaboleše me obe vilice!
Šta god da ti bude sa zubima, sebi nemaš šta da zameriš. Dokle god možeš normalno da zagrizeš i ne jedeš „na slamku“, sve je u redu. Navijam za tebe. A parandentozi kaži: „Iš, bre, od mene!“
Miljo, o da taj miris, uzaaaaaas!
Idem ja uprkos strahu, jednostavno ne podnosim ruzne zube i to ti je.
Paradentozi sam rekla, gluva neka spodoba, majku joj! 👿
Kod nas bi ti rekli: „Ti si trop đevojka“. (trop je ono što ostane od proizvodnje vina) 😀 😀 😀 😀 (ovaj smajli ima baš dobre zube 😀 )
Misssssssss to ono smezurano od grozdja? 🙄
A smajli ima lepe zubice bas 😀
Idi bestraga! Pozlilo mi!
El, je proslo?
Sve sam to prosla, ali dok nisam procitala ovo tvoje nisam znala da je tako grozno. Bas si ga zagroznila da mi se smucilo! Uf!
Eh tunguzjo, znaci, prosle smo isto sranje…
Pozlilo mi je načisto. Skoro sve sam preživela, sve do tnačina znam očemu si pisala i zlo mi je.
Ti se, draga, bori šta drugo da ti kažem,
Mada mogla bi sledeći pu neku temu, baš da ne pozelenim od muke 🙂
Da znas Komsinice, potrudicu se da sledeci post bude veseliji.
Hvala, boricu se.
Zelena, ti si stvarno prezivjela Isusove muke sa zubima..Sad u julu imam posjetu zubaru, znam da ce me oderati po novcaniku,posto,ja nisam imala uslova da njegujem zube u mladosti svojim curama sam to omogucila i naucila ih da su im zubi prioritet broj jedan,Svake gdoine idu zubaru na pregled, pranje i ostale ceremonije.Moja mama je imala zdrave bijele zube do prije 5 godina, onda ih je napala paradentoza i sad nosi proteze, jedva se sirota navikla,stalno mi je plakala:(Tata, je imao oduvjek. neke slabe , nekvalitetne zube i dan danas ga sluze, hvala Bogu, izgleda, ih odrzala na zivotu tatina terapija, muckanje zuba sa sljivkom:)
Ljubbice, da znas i moj pokojni otac je umro sa skoro svim zubima isto muckajuci sljivkom.
Sad znam gde mi je greska
Ko ima protezu taj je srećan. Da je ženi i kaže: – „Ženo, operi mi zube“.
Ma gde mi nestade Lugar? 🙄 😀
Pošto su mi skoro svi stručni izrazi nepoznati biće da imam sreće.
Prošle godine bila sam ubeđena da me boli zub, htela sam da crknem tu noć, došlo mi da zovem zubara u pola 2 ujutru i da mu vičem u slušalicu
– Dolazite ovamo i vadite mi ovaj umnjak!
To sam mu i rekla samo bez vikanja oko 8 ujutru, da ne želim popravke, ne želim ništa što bi moglo takav bol da reprizira. Međutim, čovek bio normalan za razliku od mene unezverene i primetio odmah da nije zub već upaljen sinus. S jedne strane mi drago što imam zub i danas, međutim kad se setim da sinus može uvek da se upali, poželim da je ipak bio zub i da je tad odstranjen.
Svetu nikad ugoditi. 🙄
Cuti Shunjava i uzivaj sas zubi, bolje da preskocis ovo! 🙂
Nemam pojma o čem’ pričaš 🙄 Još imam mlečne zubiće 😎 🙂
`Zvinite, molim Vas godpodZo cakulava 😆
da mi kuma nije zubarka od sramote (koliko arlaučem kao da me kolju ) ne bih smjela nijednog u oči da pogledam
njoj arlaučem, vičem, skačem sa stolice , molim da me pusti i slično
ne pušta me dok se ne zasjaje
i tako ucakljen mi osmjeh 😀
Ako Dollika bona, nije svaki dan pa se moze/mora izdurati! 🙂
Joooj, mrzim zubare!! Srećom, nisam ih baš toliko (kao ti) posećivala. Srećom zubar mi je simpatičan lik, pa je lakše podneti sve te muke 🙂
O breskvice, ondaK idi ne redovne kontrole! 😉
Moja lepsa polovina je stomatolog, tako da sve ovo sto si nabrojala znam ali ne iz licnog iskustva..kocici, brusenja,kanali, dzepovi…ma sve…a tebi nadam se da neces imati potrebu da ides kod istog jos neko duze vreme 🙂
Marko i ja se nadam, a ti sigurno imas lepe zube zbog lepse polovine! 🙂
U jeee kakav tekst! Pola naziva nemam pojma šta znače ili bi trebalo da predstavljaju. Lažem… ni trećinu nisam razumela ali sam zato shvatila da si se jako napatila sa zubima i što je još gore i dalje se patiš.
Nisam baš sigurna kako bi ja postupila jer sam „jako emotivno“ vezana za svoje zube. Do sada izvadila sam samo dva i to uz debelo ubeđivanje zubara i polučasovno plakanje pre sedanja na stolicu.
Nadam se da ćeš neko adekvatno rešenje već naći a koje neće podrazumevati bol!
Neno, hvala, ali tesko da ce biti tako…
Drago mi je sto trecinu nisi razumela, tim bolje, cuvaj zube kako znas i umes!
Au! Gde baš da naletim na ovaj tekst za dobrodošlicu, hahahahaha! Brzinom svetlosti si me posetila na sve moje muke sa zubarima. 🙂
Mirjana, tako se zalomilo, svrati jos nekad nece da boli 🙂
I da, dobro dosla!
E ovaj tekst cu namenski da preskocim 🙂 da ne cuje zlo.. pu pu pu daleko bilo…
Neka si 😀
Poceo sam ali necu da citam do kraja grrrrrrrr… probudi mi sve „lepe“ uspomene :)))))))…( lazem uspeh da procitam sve)…
Ćuti dobro je da su uspomene, ne ponovile se!