Tunel mračan i prazan
Ona u njemu
Vrti se u krug
Pri svakom okretu
vidi svetlost.
Izlaz.

Brzo se pojavi
još brze nestane
kao svitac
I opet mrak.

Okreće se
I vrti joj se u glavi
Moli
Nada se
Veruje
Svetlost će zadržati
Videće izlaz.

Ispod njenih nogu
urezani krugovi
Nema asfalta
Upada u pesak
Zemlju.

Okreće se sama
Sama se dovela
Ne ume da zadrži svetlost
da bi izašla.

Centrifuga njenog okretanja boli
Vrti glavu
Mozak
Telo
Ne stoji
a ukopana.

Nevidljiva za svet
Nema nikoga da uperi lampu
pruži ruku
izvede napolje.

Stopirala bi
ali nema kome
ne veruje vozačima
ne veruje sebi.

Živi u tunelu
Sama
okružena sobom
povređujući druge svojim krugovima
Očajna
Besna
Nemoćna
Odozgo se posmatra
I ne veruje da je to ona.

Okreće se
još jednom
verujući da će zadržati svetlost
Svetlost će joj pokazati
kuda da izađe.

Pratiće žutu traku
Neće preticati
Ići će sa sobom
ka slobodi od sebe.

Nek svetlost
potraje što duže
U mraku je sve drugačije
Liči na izlaz
a izlaz nije
Udara u zidove
misleći da korača
pravim putem.

Čelo joj je krvavo
Okreće se
Vrti
I nada izlazu iz tunela.

Mora da postoji izlaz iz njega
Iz mene.