Archive for август, 2018


Ameba

ameba2

 

Ona se plašila svog bola. Volela je da sluša o tuđim životima. Tako se tešila da je njen lakši.

Ona se plašila sramote. Trudila se da o njoj lepo govore, misle. Krila je sebe, iza lica ljudi. Krila je svoje ništa, jer je u drugima imala sve. Krila je i smišljala laži, živela je u svom svetu iskrivljenih slika. Verovala je u njih. Ronila je s njima, u dubine svog nepostojećeg života.

Ona se plašila da prekida, raskida, odlazi. Pretila je nemo da će to uraditi, ali nikad nije otišla. Odlazili su od nje. Lažno vesele, raspoložene sa očima punim mržnje prema životu, ljudima. Perfidno se provlačila kroz život, trudeći se da ostavi što manje traga u njemu. Postoji, a nema je. Nigde nije ostavila pečat.

Ona je umela da mrzi. Mrzela je prošlost koja je mrtva. Mrzela je ljude koji su bili deo nje. Oni su bili krivi za njen strah, od bola. Oni su bili uzrok njenog neživota. Oni, ne ona.

Živi živote drugih, sama, usamljena, ostavljena, uplašena od sutra koje ne postoji. Čeka da joj se nešto desi, da ima o čemu da misli. Čeka da čuje nečiju priču, pa da se ponovo uteši da je njen život bolji. Čeka da joj dođu, neće da ide jer ne ume nigde da ode.

Čeka bol, da bi imala šta da zagrli.

Čeka jer njena bol je nevidljiva, nepostojeća, prazna.

Nju nije boleo život, bolelo je Ništa koje je živela.

Peder

999864_10151518958041249_982258911_n

 

Bio je onaj klasični peder. Mene nije mogao da prevari, nju jeste.

Zaljubila se kao nikada do tada. A bio je sladak, mamu mu, vaspitan, vredan, zgodan i na sve to imao je kintu. Koja se ne bi zaljubila?

U našim retkim susretima, trudio se da me očara kao njenu drugaricu. Imao je potrebu da se svakome dopadne. Majke mi, ličio je na zeta kog svaka tašta, poželeti može.  Njegove oči, pametovanje, ulizivanje mi je išlo na živce otpočetka. Sve je on znao! I sva ta njegova muljačka odvajanje nje od društva. Kad god smo bile same, zvao je ili pisao po sto puta. Uvek je bio s nama. Nije imao poštovanja prema njenim drugaricama, sem kad nas vidi. Ako nas ne vidi, a ona je s nama, morao je da bude tu na neki način.

Vozio je na posao, vraćao s posla. Vodio je na skupe ručkove, večere, putovanja. Ali je bio stipsa za poklone. U stvari nije imao osećaj da nekoga obraduje nečim što ostaje kao uspomena. Za prvu godišnjicu veze kupio joj je kapu i šal. Prećutala je, ali je pošizela. Misliiim, nije morao nešto skupoceno, ona je skromna, ali neku sitnicu, nešto što bi obeležilo njihovu godišnjicu. Nije umeo ni majci da kupi poklon za rođendan, tako nam je rekla.
– Kakav je prema majci, biće i prema tebi, rekle smo joj.

Ona ga je učila da kupuje majci poklone, a njega je to nerviralo.

Prema njenoj majci je bio divan. Zet za poželeti. Mada je njena mama bila suzdržana. Mislim da ga je provalila, kao i ja, ali je ćutala.

Mi nemamo prava da se mešamo u tuđe izbore, i to je to. Svako ima pravo na svoju grešku.  Iskustvo, koje će se kasnije koristiti.

A da, smuvali su se dok je on bio u petogodišnjoj vezi, koja ga je smarala. I taman je ona uletela kao osveženje, i on je prekinuo dugodišnju vezu. Bila je srećna. Mislila je da je ona Ta. Ona prava, jedina.
Kao što i sve mislimo kada se zaljubimo. Sve one pre nas nisu valjale. Mi smo te, carice, boginje, koje smo osvojile svet.

Aha!

Sve joj se isto desilo.

Sve.

Došlo je do tačke, ili brak, zajednički život ili raskid.  Skoro četiri godine veze. Sve je već bilo doživljeno i proživljeno. Tačka, koja treba da dobije smisao.

‘Uletela’ je nova devojka. Šta će siroma’? Morao je da ode u novu vezu. Šta će!?

Nju skupljamo i sastavljamo.

A ova nova mučenica misli isto. Da je osvojila, da je njen, da je pobedila, da nikada…

Aha!

Taj savršeni peder će se zabavljati i sa njom koju godinu, i kad dođe do tačke da treba da dođe do braka, uleteće nova…

Dok ne ostari. Nadam se sam i jadan, jer pederima to i pripada.

Ljigavko jedan.

Kada bi  žene mogle samo to da vide. Ispod njegove lepote je praznina, samoguzoljubivost i ništa više. On voli sebe, jer zna da dobro izgleda, ima lovu, žvaku a žene su mu paravan za isticanje ega.

On je baja!

Nije mi ga ni žao.

Žao mi je što sam imala priliku da ga upoznam, da bude deo i mog života kroz nju. Što sam s njim podelila neke lepe trenutke, jer je on morao uvek da bude tu.

A ona?

Biće dobro, sada je naučila da prepozna pedera.