Krenem sinoć s Micom kod lekara, na kontrolu. Malo je zapatila bronhitis. Odlazak sa njom u Hitnu, prošle subote je posebna priča.
Elem, sinoć stojimo na ulazu i čekamo brata, da dođe da nas vozi. Dolazi komšija, iz kasnijeg razgovora, saznajem da ima devedeset jednu godinu. 91!
A sam piči.
Doktor u penziji, radio je baš u Hitnoj. Priđe mu Mica i kaže da je bolesna, on njoj:
– Skloni se od mene, ako se sad razbolim moraću da umrem!
I vozi on neku priču, ne slušam ga. Inače, poznat je po psovkama, koje ne umem da prepričam. U nekom trenutku poče:
– Pička mu materina, majku mu jebem..
Ja pogled u njega, a on na to:
– Izvinjavam se što psujem. To mi je izduvni ventil. Da nisam psovao, umro bih još u sedamedeset.
I, evo recepta za dug život.
Ja prestajem da psujem, ko da živi devedeset godina ao!
Znači, što pre da krenem sa psovanjem inače…propadoh (najozbiljnije) 😀 .
Realno 😀