Archive for септембар, 2020


Muzika za ništa

Nekada su momci izvodili devojke na muziku. Muževi žene, takođe. Zadnjih decenija su to kafići za „živom muzikom“.

Korona je odnela socijalizaciju u tri lepe. Nekima zdravlje i nažalost život. Bili smo izolovani, ekonomija u mnogim oblastima je na nuli. Jedna od njih je muzika, odnosno muzičari.

Muzika je umetnost koja se razume na svim jezicima. Sačinjava mi svaki dan od buđenja do spavanja. Tišina mi smeta.Ali, zadnjih meseci patim za tišinom, petkom i subotom. Iz obližnjeg kafića se čuje živa muzika. Prvih mesec dana, aj i nekako. Šta će, moraju da rade i zarade nešto. Sad već šizim. U sobi mi se deru:

.„ Tiiii nikAAAda nećeš bitiiiii kao moja mAAAtiiiiiiii“

„Kao temperaaaaaaaaaa“

„Mojaaaa malaaaaaaa barbikoooooooooooooo“

„Nisaaaaaam ljubomoraaaaaaan, al’ hoću da znAAAAAAAAAAm“

„Eeeeeeeeej dragaaaaaaa, dragAAAAAAAAA“

„MojAAAAAAAAAAAAAAAA dragAAAAAA“

Na ovu mi je već kosa gore. Čola zaredom. A neee zna da peva, ne znaaaaa!Jebala ga i draga, i ona što živi u oblacima, i ona jedina od svih!Ječi Jerković, a on zavija, kukumavče. To je taj od petka. Čolić se i preziva svegajebalo.

Ovaj što mi sad kuka iz kafića cepa skoro isti repertoar, al mune i neke nove, nemam pojma koje pesme. Jednu sam guglala sa sestrom. Majko mila, majko mila!

On je sve bliži nebu u glavi. Zamišljam šta mu je to nebo. Pa kaže da se ona pohvali sa dečkom i tugu mu pokvari. Kako da mu je pokvari? Ništa ne kapiram. Pa kaže da ga ona odjavi iz knjige živih. Što ona jebote? Pa jel si u tuZi, nebo ti u glavi, smrt živiš, a sve je bila laž. Majko mila, zavrtelo mi se u glavi od pokušaja da skontam.

Kako ona da mu tugu pokvari, ako se pohvali s novim dečkom?

I sve sam fina, kapiram da treba da zarade i muzičari, i konobari, i sve je okeeeeej. Mislim, nisam fina, psujem psovke koje i ne znam da umem da ih izgovorim i sto puta mi dođe da odem dole i vidim šta rade ti što sede u kafiću. Uz ovu muziku ne možeš da igraš, ne možeš ni da pričaš jerbo se dere. Šta je tu provod? Čujem aplauze, curice neke kako pevajuuu kako nikad neće biti kao njegova maaaaaaati. A urla to AAAAAAAA. Pa gde ćeš Čolu pevati kad ne umeš.

A prošle nedelje, duvala je košava, završi se Mojaaaaaaa Dragaaaaaaaa, kad dolete iz kafića udaljenog sto metara:„Heeeeeej otkad sam se rodiooooo, srećeeee nisam imao“.

Pljas, pljas, pljaspočelu!

Jerkovački presek u malom.

Uz Sinana brate i možeš da đipaš, ali uz Čolu, Merlin, Georgijeva, Joksimovića, Tošeta, ne možeš pa da ga.. to.Naučila sam repertoar napamet! Tačno znam koja je pesma sledeća.

Bila mi je teška, opora i čudna tišina karantina. Traumatična.

Ovo sad mi trenira živce i u stvari, ovo mi je savršena antistres terapija.Psujem, ređam sve po redu na periferne situacije, tako se savršeno ispraznim, i ne nerviram se oko bitnih stvari.

Natrčim na film „Mali Budo“, htela sam da pogledam, al’ šipak. Kako sam se namestila ispred televizora, krenu odjavna špica. Ide neka pesma. Vesela, šašava, mnogo mi se dopala, al’ nikako da ukačim šta peva. Razumela sam da da je neka provokacija. Odem odmah na jutjub da vidim šta je to. Ukucam Prvokacija, izađe mi Sara Jo i BobAn Rajović. Ček da pustim obe. Sarina verzija ide na kraju filma, a Bobanova je originalna verzija. Krenuh da slušam i ne verujem šta slušam. Sarina verzija je slatka, zezalica, ali BobAnova je hit, sa sve spotom, koji je sniman kao mobilnim telefonom. On je beskrajno simpatičan, i svaki put plačem od smeha na reči pesme.

Radnja spota je u diskoteci. Da li je prvi put vidi, ne zna se. Sve na njoj je mamac za nevolje. Kakve, ne znam. Ko velim u sebi, možda ona baca neka udice, šta znam.

Kaže da nepristojno hoda, radi to najbolje i da joj je muško srce pista za nevolje! Pista, gde nevolje sleću, a sad je sletela na njegovo rame. Bokte. I to nije zato što su na njoj noge najbolje (ja redovno razumem najgore), i što priča da dečka dugo nije imala. Razvili su konverzaciju, kapiram. Čim mu se požalila.

A onda ide refren:
„U oci me gledas opako, a to mi prija  gledas me, a ne das, to je provokacija  kazi sta bi htjela, koji dio moga tjela  kad si tako smjela, sto si pocrvenjela  Nisu duge noge na tebi najbolje  nisu vrele usne mamac za nevolje  nesto me ka tebi sve vise privlaci  bez dodira to me svlaci i oblaci“.

On je zaključio da ona njega opako gleda, kakav je to pogled baš me zanima. Nudi jadan bilo koji deo tela, da uzme, uživa. Mislim, znamo mi koji on deo tela nudi!
 A ona ne da, a u sred diskoteke su. Kako da mu da pred svetom, možda je i htela, sl kako!?

Njemu je sve to provokacija. I što ga gleda, i što ima vrele usne (otkud zna da su vrele), i kako vrcka, nešto njega tu privlači bez dodira. Samo na oči. Pipnuo je nije, pesma to ne kaže. Ovo je očna hemija onda. Al’, ona se stisla i u punoj diskoteci ne da. Onu stvar, pretpostavljam. Šta drugo da mu daje.

I ovo bi trebalo da je pesma o ljubavnoj hemiji. Privlači ga ko magnet. Dobra je riba, ali je i hodajuća nevolja. A njega ga to bez dodira privlači. Zamisli da je dodirne pa izgori. Ko Piroman opet da bude!

Crni BobAn je imao muke! Nije to lako. Napeti mu mišići, ud i samo se oblizuje, i nervira ga kako ga gleda, a ujedno mu to i prija.

Njen ugao posmatranja situacije, ne znamo. Možda se i ona isto osećala, a možda se samo zezala kao i sa svakim drugim.

Ova pesma je na ivici, ako bi je dublje analizirali.

Istina da se smejem svaki put kad je čujem, ali pozadina nije naivna.

Ovo je njegova zamisao, viđenje situacije devojke koja flertuje. Da je silovatelj, opis žene bi savršeno odgovarao. Ona ga je provocirala, mamila. Ona se tako obukla, hodala, da je on to shvatio kao provokaciju.

Može biti i da ga jeste provocirala, ne znam, pa je zakukako od muke i hteo i bubreg da joj da. Možda se zaljubio na prvi pogled, jer ga je ona namamila svojim postojanjem, izgledom, pogledom.

Na kraju opet kaže:

„U oci me gledas  gledas me a ne das  to je provokacija  kazi sta bi htjela  kad si tako smjela, što si pocrvenjela“.

Zaključio je da je ona smela, pohotnica, šta se onda zacrvenela koji moj. Neka kaže šta hoće. Pa da je nešto htela, rekla bi svetejebalo. Još je i potprcava što je pocrvenela, blam je, stid je možda.

Ja tu kapiram, da je u stvari sve u njegovoj glavi.

Izgleda da je ona skromna, stidljiva, samo se oblači provokativno, očijuka i ništa više. Zato je i pocrvenJela!

Ne znam da li ova priča ima kraj, ali je tipična za napaljenog muškarca, koji je video, ono što njemu odgovara.

Crni BobAne!