
Nekada su momci izvodili devojke na muziku. Muževi žene, takođe. Zadnjih decenija su to kafići za „živom muzikom“.
Korona je odnela socijalizaciju u tri lepe. Nekima zdravlje i nažalost život. Bili smo izolovani, ekonomija u mnogim oblastima je na nuli. Jedna od njih je muzika, odnosno muzičari.
Muzika je umetnost koja se razume na svim jezicima. Sačinjava mi svaki dan od buđenja do spavanja. Tišina mi smeta.Ali, zadnjih meseci patim za tišinom, petkom i subotom. Iz obližnjeg kafića se čuje živa muzika. Prvih mesec dana, aj i nekako. Šta će, moraju da rade i zarade nešto. Sad već šizim. U sobi mi se deru:
.„ Tiiii nikAAAda nećeš bitiiiii kao moja mAAAtiiiiiiii“
„Kao temperaaaaaaaaaa“
„Mojaaaa malaaaaaaa barbikoooooooooooooo“
„Nisaaaaaam ljubomoraaaaaaan, al’ hoću da znAAAAAAAAAAm“
„Eeeeeeeeej dragaaaaaaa, dragAAAAAAAAA“
„MojAAAAAAAAAAAAAAAA dragAAAAAA“
Na ovu mi je već kosa gore. Čola zaredom. A neee zna da peva, ne znaaaaa!Jebala ga i draga, i ona što živi u oblacima, i ona jedina od svih!Ječi Jerković, a on zavija, kukumavče. To je taj od petka. Čolić se i preziva svegajebalo.
Ovaj što mi sad kuka iz kafića cepa skoro isti repertoar, al mune i neke nove, nemam pojma koje pesme. Jednu sam guglala sa sestrom. Majko mila, majko mila!
On je sve bliži nebu u glavi. Zamišljam šta mu je to nebo. Pa kaže da se ona pohvali sa dečkom i tugu mu pokvari. Kako da mu je pokvari? Ništa ne kapiram. Pa kaže da ga ona odjavi iz knjige živih. Što ona jebote? Pa jel si u tuZi, nebo ti u glavi, smrt živiš, a sve je bila laž. Majko mila, zavrtelo mi se u glavi od pokušaja da skontam.
Kako ona da mu tugu pokvari, ako se pohvali s novim dečkom?
I sve sam fina, kapiram da treba da zarade i muzičari, i konobari, i sve je okeeeeej. Mislim, nisam fina, psujem psovke koje i ne znam da umem da ih izgovorim i sto puta mi dođe da odem dole i vidim šta rade ti što sede u kafiću. Uz ovu muziku ne možeš da igraš, ne možeš ni da pričaš jerbo se dere. Šta je tu provod? Čujem aplauze, curice neke kako pevajuuu kako nikad neće biti kao njegova maaaaaaati. A urla to AAAAAAAA. Pa gde ćeš Čolu pevati kad ne umeš.
A prošle nedelje, duvala je košava, završi se Mojaaaaaaa Dragaaaaaaaa, kad dolete iz kafića udaljenog sto metara:„Heeeeeej otkad sam se rodiooooo, srećeeee nisam imao“.
Pljas, pljas, pljaspočelu!
Jerkovački presek u malom.
Uz Sinana brate i možeš da đipaš, ali uz Čolu, Merlin, Georgijeva, Joksimovića, Tošeta, ne možeš pa da ga.. to.Naučila sam repertoar napamet! Tačno znam koja je pesma sledeća.
Bila mi je teška, opora i čudna tišina karantina. Traumatična.
Ovo sad mi trenira živce i u stvari, ovo mi je savršena antistres terapija.Psujem, ređam sve po redu na periferne situacije, tako se savršeno ispraznim, i ne nerviram se oko bitnih stvari.