Moja i tvoja samoća se dobro poznaju.

 Sreću se i šetaju svakog dana.

 Prave grimase jedna drugoj.

 Keze se, ismevaju.

Prkose onima koji su se dali, podelili sa nekim.

 Ismevaju ih u svojim klovnovskim dušama, kao što njih ismeva usamljenost.

Usamljenost, njihova sestra bliznakinja, šeta se iza njih.

 Uvek.

 Čekajući ko će da se saplete, da ga uhvati i odvede u svoju samicu.

Dariva im nesanicu, kao detetu čokoladu kad uradi nešto dobro.

Nije uvek slatko, ono što je lepo.

Ali je lepo dok traje.

I slatko!