Psovala ja fejZbuk, mnogo, govorila da necu da imam nalog, da se tamo samo glupira, da…moj sindrom, kao necu da budem kao vecina, nego ja posebna…

I kad sam otvorila nalog, ja se pitala sta cu tamo, sta se radi sa onom silnim srcicima, raznim aplikacijama, cemu to sluzi…pisah nekada i o tome.

Aaaaa sada vise ne mislim tako. Jos jedna potvrda misljenja koja se menjaju, sto je bar kod mene normalno. Zamisli da citav zivot imas isto misljenje o necemu, pa to onda znaci da se ni mi ne menjamo. Jel` tako, tako je!

Znaci, odem na fejZbuk, ima i dalje srcica, grunfova, strumfova, caslava, ogulina, svega ima da ga nema!

Ali sto ima devojaaaaakaaaa, pa to sve ludo, majke vam kazem ja!

To tamo je spicenitis do spicenitisa, odem s glavoboljom, mrzovoljom, nadrkana i vidis me smejem se k`o luda, te tamo devojkee, to lupa k`o Maksim po diviziju, ima i po neki momcic, ali curice, lujkice, najbolje ih obozavam, majke mi. I da moze udala bih se njih i da se lepo lupetamo vazda.

Eto, samo sam to `tela da kazem!