cokolada11_p

Ljubila sam te i volela, iako sam znala da ce mi biti lose.

Govorila sam sebi, jos ovaj put, ma bas me briga, mozda

ce mi prijati, mozda mi nece biti muka, mozda…

Govorili su nam i u detinjstvu, ne jedi cokolade i bombone,

pokvarices zube, jeli smo ih, ili krisom ili su nam ih oni kupovali,

a tek kada dodju gosti, cokolada koliko hoces, jeli smo ih

dok nas stomak ne zaboli.

Zubi su se kvarili, popravljali smo ih, vadili, namestali navlake

i dalje jeli cokoladu i bombone.

Grickala sam te kao najsladju cokoladu, trnuli su zubi,

znala sam da ce me boleti stomak, da ce mi biti muka,

ali sam te jela, morala sam, jer sam volela tebe kao cokoladu.

Zube vise popraviti ne mogu, stomak boli, bojim se da ako te opet

dobijem, da cu te jesti….

Da li cu ikada porasti?

Da li cu shvatiti da cokoladu ne treba toliko jesti i voleti?

Ili je to nemoguce?