Razmišljam koliko toga sam utkala u ove tri godine. Pišuci o svemu, svačemu i ničemu.
Nešto mi lepo oko srca. Volim ovaj svet, pisanu rec, blogere. Poseban soj ljudi, duša.
Nedostaju mi neki blogeri s pocetka blogovanja. Uz njih i sa njima sam širila krila. Pardon, štiklice, po blogosferi. Dolazili su i dolaze nove duše, pišemo se, čitamo, poštujemo, psujemo( ja sigurno, za fine ne znam), razmenjujemo slova misli.
Bilo mi je žao sto su mnogo otišli, prestali da pišu, zatvorili blogove. Biće mi žao ako još neko to uradi.
Ja necu i ne želim!

Zeleni mi se i šta mi možete!

I ide mi na živce pisanje sa kvačicama! Ispravljam svaki tekst jer su mi rekli da je tako lepIje a ja ne umem da kucam na Srpskoj tastauri.